“Barbie” recenzija – feministički krik u ružičastoj boji

Lutka duge plave kose ponovo je zavladala svijetom. Iako bi pravilno bilo reći da je s trona nitko nikad nije ni skinuo, slava koju Barbie trenutno proživljava gotovo da je nenadmašiva. Barbie iskače iz pašte – postala je glavni lik linija odjeće fast fashion brendova, njezino je lice inspiracija za nove nijanse ruževa i paleta, a pjesme u kojima se opjevava trenutni su hit na društvenim mrežama.

Glavni krivac za apsolutnu ružičastu groznicu jest film “Barbie” koji je u našim kinima dostupan od 19. srpnja. Ružičastoj groznici nije odolio čak ni veliki Google koji je, utipkate li imena glavnih glumaca, svoje stranice obojao u kultu ružičastu boju. Bilo kako bilo, ludnica koju je film stvorio značila je samo jedno – ili će pred nas biti serviran površan filmski uradak ili će on grabiti neke kompliciranije, složenije i dublje teme. Nasreću, da će ipak prevagnuti na drugu stranu, bilo je jasno čim su objavljena imena mozgova najružičastijeg filma – Grete Gerwig i Noaha Baumbacha.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by BARBIE (@barbiethemovie)

Jutarnji subotnji termin učinio se idealnim za pogledati “Barbie” film jer je kino tad bilo gotovo prazno. “Barbie” započinjem vrlo jednostavnim uvodom u kojem se objašnjava pojavljivanje prve Mattelove Barbie lutke, one u crno – bijelom jednodijelnom kupaćem kostimu, nakon čega se ona, odnosno žena prikazuje kao liječnica, novinarka ili pak predsjednica koja može ostvariti što god ona zamisli. Sam uvod u film otkrio je kako će se u njemu veličati žene, njihova sposobnost i snaga, a ima li išta ljepše od toga?

Feminizam koji diše ovaj film nastavlja se i idućim scenama u Barbielandu, obilježenima pjesmom „Pink“. Pjesmuljak koji je Lizzo snimila za ovaj film izrazito je neopterećen, a takvo što godi prikazanim scenama. U Barbielandu se upoznaju sve barbike, među kojima je i Dua Lipa kao sirena, a poseban je naglasak na stereotipnoj Barbie, odnosno Margot Robbie. Scene u Barbielandu vizualno su predivne, humor se dobiva ponekim ubacivanjem pripovjedača u film koji se osvrće na neke Mattelove (ne)uspješnice poput poznate, trudne Barbie Midge koja je izazvala kontroverze.

Do pravog zahuktavanje radnje dolazi kad stereotipnu Barbie na jednoj od djevojačkih večeri, kako je naziva, počinju mučiti celulit i smrt, problemi koji inače savršene lutke ne gone. Uz pjesmu Dua Lipe „Dance The Night“ Barbie upita svoje prijateljice jesu li ikad razmišljale o smrti, nakon čega zabava na trenutak staje. Na scenu se nastavlja još jedna poznata, ona u kojoj lutka shvaća da ima ravno stopalo, a sve to vodi do vrhunca radnje, odnosno njezinog odlaska u stvarni svijet. Ken, kojeg je utjelovio Ryan Gosling, javlja se kao usputni lik Barbie kojeg ona gotovo da i ne doživljava. Njegov se trud da osvoji lijepu, plavokosu lutku ističe na svakom koraku, a Ken se čak nalaže kao lik koji s Barbie odlazi u stvarni svijet. Njihove avanture u stvarnom svijetu otkrivaju da tamo nisu percipirani kao što oni to misle, a sve to vodi Barbie do njezine borbe s nesigurnošću i anksioznošću. U scenama se u stvarnom svijetu upoznaju America Ferrera i Ariana Greenblatt koje glume majku i kći. Iako je njihova uloga poprilično važna, one na gledatelju ne ostavljaju pretjerano jak dojam, već gotovo da su i zaboravljive.

U drugoj polovici filma, osim Barbienih briga, prikazani su i Kenovi unutarnji osjećaji. Ken iskazuje svoje nezadovoljstvo životom u gradu u kojem vladaju žene, a vezano na to, on počinje gajiti simpatije prema patrijarhizmu. Situacija eskalira, a do finala filma dolazi ženskom borbom protiv patrijarhata. Sam kraj filma znatno je labaviji nego prvi dio, sadrži poneke cringe trenutke poput plesa svih Kena, zatim „dubokoumne“ razgovore Barbie i Kena koji kao da su pisani za Barbie crtić, a ohrabrujući govor Ruth, inače glavne kreatorice lutke, nije ispao najzahvalnije. Na samom kraju filma smještena je i pjesma Billie Eilish „What I Was Made For?“ koja se dobro uklopila u scenu. Vjerojatno najpoznatija pjesma snimljena za film „Barbie World“, kao prerada ikonične „Barbie Girl“, nažalost se u filmu samo pojavljuje na kraju.

Barbie je zaronio mnogo dublje nego što se to moglo pretpostaviti. Feministička poruka šalje se tijekom cijeloga filma, a on kao da je stvoren da ohrabruje žene. Uz navedeno, Barbie je vizualno neizmjerno kvalitetan film. Počevši od Barbielanda za koji je teško povjerovati da doista postoji u toj veličini, a ne da je plod green screena, zatim kostima i izgleda svih glumaca. Soundtrack ima svoje dobre momente, one koje su društvene mreže prigrlile sebi poput „Barbie World“, „Dance The Night“ ili „What I Was Made For“, no s druge strane, ima i one nešto slabije i manje zanimljive pjesme. Dakako da je ubacivanje i postojećih, jako poznatih pjesama poput „Girls Just Wanna Have Fun“ ili „Take My Breath Away“ doprinijelo samoj kvaliteti filma. Za sam kraj, Barbie je film koji vrijedi pogledati.