Još tamo od vremena Napstera potežu se pitanja opravdanosti glazbenog piratstva. Jedni (najčešće sami autori) tvrde kako je svako neovlašteno kopiranje digitalnog glazbenog materijala krađa, dok oni drugi, mahom internetski korisnici i slušatelji, čvrsto stoje u uvjerenju kako umnožavanje nije isto kao i uzimanje.
Ipak, ponekad glazbeno piratstvo odlazi korak dalje. Usred procesa umnožavanja glazbenog materijala prije službenog datuma izlaska, netko u lancu “posudi” datoteke koje vrlo brzo završe na internetu. Time je glazbenik na velikom gubitku, rana dostupnost albuma ruši čitavi koncept njegove promocije, a i sami službeni nadnevak izlaska, često pomno odabrani petak u mjesecu, postaje u potpunosti nebitan.
Ironično, ironični homme fatale indie glazbe – Father John Misty najnovija je žrtva zloglasnog leaka. Ironija leži u tome što je njegov album procurio – slučajno. Naime, novi studijski album “God’s Favorite Customer”, nasljednik izvrsnog prošlogodišnjeg “Pure Comedy” trebao je izaći prvog dana lipnja ove godine. Ipak, iz neobjašnjivog razloga servis Apple Music jučer je na kratko pustio čitavo izdanje na svoj server, a i to malo vremena je bilo više nego dovoljno vremena za nepopravljivu štetu. Novozelandski Apple Music, krivac ovog curenja, za sada ne komentira svoj propust.
Često kontroverzni bivši član skupine Fleet Foxes u nemoći se ovog puta našalio sa samim sobom, a rezultat njegove pošalice možete vidjeti na naslovnoj fotografiji ovog članka. Da stvar bude bolja, iskorišteni portret je usput rečeno i ranije objavljeni službeni omot novog albuma. Malo smo istraživali prošle slučajeve namjernih i slučajnih pojavljivanja uradaka prije datuma izlaska i došli do zaključka da je svaki iole relevantan glazbenik barem u jednom trenutku bio žrtva leaka.
Glavno je pitanje: koliko je leak uopće štetan? U kontekstu nasilno pomaknute promocije, situacija je tu više nego jasna. S druge pak strane, procureni album često ne sadrži kompletnu zvučnu sliku. Ponekad se radi o nedovršenom master procesu snimke, a ponekad izdanje samo djelomično ugleda svjetlo interneta. Sjećam se kada je 2010. godine “Crack the Sky” prog-rock masterpiece Mastodona procurio na internet bez posljednje pjesme „The Last Baron“. Na prvu se čini kao banalnost, no albumi u svojoj tradicionalnoj formi njeguju koncept početka i kraja. Također, iako naše uši često ne mogu uloviti nijanse koje se peglaju u posljednjim ‘dodirima’, postoji više nego dobar razlog za njihovu provedbu prije izlaska. Također, uranjene recenzije stvaraju klimu dojmova prije službenog izlaska, čime pravovremene recenzije gube na svom smislu. Na najvećem gubitku su sami slušatelji, često ni sami svjesni da slušaju polu-proizvod. Ipak, ako je vjerovati Robert G. Hammondu, profesoru s državnog sveučilišta u Sjevernoj Karolini, rano pojavljivanje albuma ustvari pomaže njenim prodajama. Čitavu studiju pod nazivom “Profit Leak? Pre-Release File Sharing and the Music Industry” možete pronaći ovdje.
Na kraju krajeva, od ovog trenda (osim navodnog povećanja prodaje) nikakve koristi. Možemo slobodno povući i paralelu s filmskom industrijom. Tamo pak nalazimo CAM i workprint izdanja izuzetno loše kvalitete, a gledaju ih samo oni toliko nestrpljivi koji ne mogu čekati da film dođe u kino ili da ga netko prekopira iz kvalitetnog izvora. Isto je i s glazbom, samo što su razlike ponekad jedva čujne, a nikad vidljive. Zaključno, koliko god nam se privlačna činila utopistička ideja besplatne digitalne glazbe za sve, i to u svrhu besplatne promocije za samog glazbenika, čini se kako dotični članovi internetskog prizemlja ne mare za kvalitetu proizvoda.
Father John Misty, samo jedna od kolateralnih žrtava, morat će samo slegnuti ramenima i nastaviti po svom. Do lipnja će mnogi već znati njegov novi album napamet, što će mu barem pomoći na predstojećoj ljetnoj turneji po Europi. Zagreb je, nažalost, zaobišao.
