S približavanjem ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju i odbrojavanjem dana cvjetaju razne inicijative koje slave 1. srpnja, datum svih datuma. No, svatko ga vidi različito i što se tiče glazbe nije procvjetalo tisuću cvjetova nego suprotno; sakupio se estradni korov koji bi nam, valjda, trebao omogućiti najbolje veselje pri službenom putu u EU.
Preciznije, sakupile su ga razne agencije i poduzetnici koji su, pogonjeni domoljubnom željom ministarstava, odlučili napraviti reprezentativan program, prave turneje i koncertima-svetkovinama dati napaćenom i recesioniranom narodu razloga za pravo veselje. 
Estradna ‘lijepa njihova’
Niste vi birali repertoar zabave, učinili su to za vas drugi, vi ste ga samo kao porezni obveznici platili. I onda vas nitko nije pitao za mišljenje pri krojenju ovakvih bezumno loših programa. Okrenut će se tu i neka lova iz fondova, od ministarstava, pitanje je koliko, a država se – tj. njeni zaposlenici zaduženi za nešto poput ‘kulture i zabave’ – opet pokazala kao loš gospodar. 
Ne samo kao loš nego i katastrofalno lošeg ukusa. O kvaliteti ovakvih programa bolje je ne imati iluzija, ali popis ‘reprezentativnih’ izvođača koji će krenuti na turneju Lijepom našom govori nam da se zapravo radi o estradnom putu ‘lijepom njihovom’.
Privatna turneja pod državnom zastavom
Spektakularna egida glasi; ‘Pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih i europskih poslova, početkom lipnja počinje velika turneja domaćih i europskih glazbenika koji će hrvatskim građanima na zabavan način približiti države Europske unije kojoj se priključujemo, a istovremeno se promovira hrvatska turistička i gospodarska ponuda te prirodna i kulturna baština’. Baš lijepo.
Tako je ovu turneju organizirala neka Agenzia Ragusa, a ‘projekt’ i koncerti ‘28 Stelle‘ moći će se pratiti i na njihovoj internetskoj televiziji. I to je lijepo.
Znači, ‘hrvatske zvijezde kreću na turneju u čast ulaska Hrvatske u EU’, problem je samo da kad pročitate o kojim se tu imenima radi ne možete vjerovati. Pravo privatno putovanje od sjevera do juga, samo pod državnom zastavom, i tu dolazimo do problema.
Neka svira i putuje tko hoće i može, naravno, ali ako neki diletant iz državne administracije blagoslovi ili plati ovako degutantan program, onda smo u ozbiljnoj gabuli. Jer netko je to morao osmisliti i lupiti dozvolu? A da nas pored svih ovih stranih glazbenika koji stalno sviraju u Hrvatskoj sad neki agencije ‘upoznaju sa zemljama EU’, pa još i dobiju neku lovu za ovakve kultur-šokove, stvarno nema smisla.
Za mazanje očiju i ušiju
Ambiciozni dodatak proglasu za mazanje očiju i ušiju glasi: ‘U gradovima kroz koje se prolazi održavat će se gospodarski sajmovi autohtonih hrvatskih proizvoda te koncerti na kojima će publiku zabavljati renomirana glazbena imena iz Hrvatske te gosti iz zemalja EU’. Za pretpostaviti je da će štandove s ‘autohtonim’ proizvodima imati ‘autohtoni’ lokalni privatnici i to je otprilike to, dao Bog da se pojave oni najbolji.
A novu ponudu možemo očekivati u šatorima, pa i na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Bilo bi čudno da je ne bude, skupa sa završnim koncertima 30. lipnja, jednim u Zagrebu a jednim u Trstu. Ako ovakva postava osvoji Trst svaka im čast, mada sumnjam da će poslije toga ikad više ‘biti naš’.
Izuzev Olivera Dragojevića koji je tu jedina djelatna zvijezda s renomeom, ostali su davno prdnuli u rosu. Nostalgičarski Novi fosili simpatičan su poklopac svakom loncu, Petar Grašo i Danijela Martinović trajla-lajla proizvodi Huljićeve manufakture, Neda Ukraden je ušla ne znam zašto i kako. Ni oni nisu bog zna što, ali ostale je bolje ne spominjati. Dakle, Baruni, Matko Jelavić, Dalmatino, Slavonske lole, Milo Hrnić i klapa Ragusa, Zlatko Pejaković, Ivan Volarić Zaka, Kićo Slabinac, klapa Sv. Florijan, TS Zvona, Lepi cajti, Viktorija Kulišić Đenka, Nenad Kumrić Charlie, te velike europske zvijezde Navihanke, Kate Ryan, Al Bano, Schürzenjager, Olson Brothers i Die Grübertale, svirat će po vašim gradovima i gradićima a vi im srdačno plješćite koliko možete s kotlovinom u rukama.
Je li to moguće? Naravno…
Za razliku od sumnjivih privatizacija, ‘pogodovanja’, nepotizma, sukoba interesa, crnih fondova i ostalih specijaliteta tranzicije, kad govorimo o glazbi i estradi sve je u našim rukama i nikakvi ‘stranci’ ne mogu nam biti krivi.
Tu smo sami sebi najveći neprijatelji a kič i neukus stalna i redovita procedura. Problema, naravno, ima i s ‘delegiranjem’ glazbenika za inozemstvo, ali kad se radi o ‘listama’ za domaću upotrebu, nema nam ravnih u provali glazbenog užasa.
Sve vas to dovodi u nevjericu, takvu da se ni pokojni Mladen Delić ne bi pitao “Je li to moguće?“. Naravno da jest. Ne treba sumnjati da će razna veleposlanstva u inozemstvu krenuti istim smjerom i za dobre honorare zvati nebitne glazbenike, oni dobri ostat će skriveni europskoj publici do daljnjega i bez pomoći države.
Samo da ne dođu do EU
Klasičari su se još nekako elegantnije snašli, primjerice, 10. festival ‘Riječke ljetne noći’ otvorit će 30. lipnja solisti, zbor i orkestar HNK Ivan pl. Zajca s Beethovenovom “Odom radosti”. Skroz prigodno rekli bismo, ali ovima s popisa za turneju ne da ne bi trebalo platiti da slavimo s njima, trebalo bi ih sakriti da ih nitko ne vidi ni ne čuje.
I tako smo kao poznata, jaka i talentirana glazbena nacija, slično kao i u nogometu, opet pokazali da smo diletanti, i umjesto nekog racionalnog izbora u prvi plan gurnuli nebitne primjerke tuzemnog estradnog polusvijeta. Jedino je dobro što ih neće čuti u EU, mada, tko zna, možda i prošire putovanje…
