Sjećate li se izvrsnog reklamnog slogana turističke zajednice “Mala zemlja za veliki odmor”? Jedan od najboljih poteza za privlačenje turista u Hrvatsku pred desetak i više godina ‘pao’ je kad se netko iz HDZ-a dosjetio da je to zapravo uvredljivo, jer nismo mi mala nego velika zemlja. I još veća.
Međutim, pokazalo se da je HDZ bio u pravu; na državnoj razini, a pogotovo lokalnoj, mnogi su dužnosnici , i drugih stranaka, slijedili naputak. Na kraju su obalu pretvorili u mjesto za vrlo mali i reducirani noćni odmor. Nije tu toliko bila bitna stranačka pripadnost koliko borba protiv dekadentne mladeži i ‘čudnih’ programa koji samo stvaraju probleme iza 23 sata.
Barem što se tiče glazbe, iako i na drugim područjima turizma šteka. Ali glazbu je lakše kontrolirati i ‘ištekati’ iz struje, pa nije nelogično da se unaprijed, kao u školi odredi koliko će odmor biti dug a koliko kratak. I kakav će biti, te što ćete pritom moći pojesti, popiti i poslušati.
U2 i 12 i 10
Netko je nedavno pametno rekao da se optimističnih ‘tek je 12 sati’ kod nas pretvorilo u 12 i 10; vremena je sve manje, ako ga još ima. Ali uvijek ima vremena za tihi odmor u ljetnim mjesecima koji poput ‘tihe mise’ tjera turiste da za manje love, u all inclusive aranžmanima, skupa s avionskim kartama, odu do Španjolske, Grčke ili Turske, Tunisa ili negdje drugdje i provedu se do mile volje. Na aktualnim problemima okolnih turističkih destinacija mi nismo naučili ni profitirali, zabava na odmoru kod nas je u povojima i vrlo elementarna.
Mnogima se urezala u pamćenje zgoda kada su nakon koncerata U2 u Zagrebu 2009. irski turisti uzalud iza 23 sata tražili otvoreni kafić da, makar bez buke, u miru popiju Guinness i rasprave o koncertima. Ali ništa nije radilo u jakom središtu metropole. No, Milan Bandić kao najveći radnik među prezaposlenim djelatnicima Holdinga znao je da je dobar i dug noćni odmor bitan za (sutrašnje) funkcioniranje grada, pametno spriječivši mogućnost okupljanja i iscrpljivanja turista i domaćih. Bolje da sutra odmoreni masovno pogledaju nešto (samo što?) i doprinesu u gradski budžet.
Zagreb je i danas poluprazan, a programatske utjecaje valja protegnuti i na obalu, barem po noći. Podatak da Beč godišnje samo od ulaznica za muzeje zarađuje više nego cjelokupni hrvatski turizam praktična je šamarčina domaćim turističkim čistuncima. Kad smo skloni čuvati nerealizirane potencijale, a trgovina a la Delboy nam je draža od proizvodnje u kojoj nekog vraga treba i napraviti. Čast izuzecima naravno.
Zrće treba zabraniti
Strategija je odavno utvrđena; imamo oranice za prehraniti čitavu EU, more do neba, ali ipak uvozimo hranu i dočekujemo turiste s transparentima zimmer frei. Ispravni su prigovori da bi Zrće na Pagu svakako trebalo zatvoriti, jer nije uobičajeno da se ljudi provode po cijele noći, daleko od gradskog naselja, kako će se vratiti kućama? Puno je normalnije kad vas lokalni kafići maltretiraju glazbom s razglasa ili kad očajni gaža-bend nastupa kod gazde koji ima vezu s lokalnom policijom, pa maltretira okolinu i nitko mu ništa ne može.
To su stvari koje pokazuju invenciju privatnog sektora, a bolje je omogućiti priliku za zaradu lokalnim šerifima, našim ljudima, nego organizatorima koji dolaze tko zna od kud i rade neke čudne projekte o kojima kasnije javlja i doušnička inozemna televizija.
Uostalom, primjer Garden festivala koji je iz Petrčana ove godine premješten na Murter pokazuje da se može djelotvorno odstraniti nepoželjni organizam i osloboditi turiste od mogućnosti zamora odmorom. Svi oni, i ne samo tamo, sutra će se moći do mile volje odmoreni izležavati na plažama i sačuvati novce, jer ih nemaju na što potrošiti.
Zatvaranje tople vode
U normalnim zemljama koje se prave važne s turizmom logično je da se ugodi gostima, da se turiste namami da potroše neku lovu izvan redovitih aktivnosti obilazaka prirodnih bogatstava. Mi se samo pokušavamo praviti da smo normalni i pored rudnih bogatstava specijalizirani smo u ‘zatvaranju’ odavno izmišljene tople vode.
Prednosti ljetnog rock turizma su da praktično povezuje turističku gungulu s glazbom i omogućuje finu zaradu lokalnoj zajednici. Kod nas umjesto toga turisti besplatno sjede po ulicama i trgovima, suhih ustiju i čuvaju devize u džepu.
Strah od drugačijih je trajan, pogotovo fobija od ‘razularene’ mladeži po techno partyima i koncertima. U slučaju rock-turizma i techno partya lokalne ljude čini se ipak najviše nerviraju ikonografija i psihološki foto-roboti uključenih ‘prijestupnika’ drugačijeg svjetonazora. Ako si gay mogao bi dobiti batina, kao nedavno posvuda, ali i ako si malo drugačiji, voliš čudnu glazbu, slučajno imaš ‘krive’ registarske tablice na automobilu ili naglasak u ustima.
Zagorčavanje noćnog života
Ako se po svijetu nitko ne buni što im u nekoliko dana masa turista ‘zagadi’ ulice, mjesta i gradove i ostavi čvrst cash po hotelima i restoranima, zašto bi to kod nas bio problem?
Možda zato jer bi mnogi htjeli biti jebeni i pošteni, zaraditi brže bez suvišnog truda i popuštanja sve zahtjevnijim gostima. Lakše je jednostavno u kafićima prodavati sokove iz dućana iza ugla duplo skuplje, hvaliti se zidinama i brzo zaraditi, nego smišljati programe koji samo donose probleme i neke nove klince.
Platforma da su domaćini siti vukovi a turisti poluzadovoljne ovce – po mogućnosti u istom broju i iduće godine – samo je iluzija. Sezona je u jeku, nema gužvi na granici i čekanja, manje je turista, nije isto ko i lani. Analitičarima ostaju naknadne procjene o kvaliteti i količini izvanpansionske ponude i potrošnje, a sve skupa nalikuje igrokazu u kojem se gostima ne dopušta potrošiti novce mimo sladoleda i mineralne vode na plaži. Uz ausvajs lokalnog šerifa koji će im popratnom administracijom zagorčati slatki noćni život.
