Jeste li se lijepo probudili? Ili barem ljepše? Sad kad su nam se globalni snovi ostvarili očekujemo da bi barem nešto trebalo biti ljepše lokalno, ali ne samo snovi.
Nije popularno biti skeptik u ova vremena općeg derneka, ali budimo bar malo trezveni ako ne i trijezni. Zgodno je kako su se jučer mnogi ironično na Facebooku zajebavali i pitali smiju li jesti punjenje paprike pri ulasku u EU i slične (važne!) stvari.
Recimo, ja sam zaledio par porcija sira i vrhnja, za svaki slučaj… Te sitne stvari zanimaju normalne ljude, a valjda smo normalni bar malo? Pustimo visoku politiku i deficite koje imamo i zbog kojih slavlje pokazuje da su neki kao na zabavi; pijani od sreće (i interesa naravno), a zapravo ne čuju koja glazba svira i na što plešu.
Pogledajmo koje nas lijepe stvari očekuju uskoro, jer nekog vraga ćemo valjda odmah osjetiti, a ne samo EU feeling? Te neke stvari sitne su bitne, prednosti koje možemo imati odmah, ili bar ubrzo. Pustimo nastranu priču veću od života svih nas skupa, to s odgodom nas više ne zanima.
Dolazi The National a gubimo suverenitet
Na primjer, ako često putujete na koncerte u inozemstvo nema više tora ‘građani EU’ i ‘svi ostali’. Sad smo direkt tamo, manja je gužva, a ako idete automobilom ne trebate ni putovnicu, kako lijepo? Sad smo bolji građani, ni krivi a ipak dužni.
I ne morate ići van; za The National sutra na zagrebačkoj Šalati ostaju iste cijene ulaznica, bez povećanja na dan koncerta s 220 na 250 kuna. Nisam mislio da ću ikada hvaliti Linića, ali ovo je zahvaljujući baš tom antipatičnom čovjeku i simpatičnom organizatoru koji je pokazao da smanjenje PDV-a može odmah primijeniti bez muljanja i odugovlačenja.
Marža i marva
Za razliku od gramzivih pekara koji nisu ni milimetar spustili cijene kruha, ili kafića gdje kava košta uvijek isto, europski. I više, recimo na zračnoj luci Pleso, maksimalističkih 17 kuna, iako uz nju dobijete pola (zmazane) čaše mlake vode. Pa kad se vratite iz Londona s koncerta The Killersa shvatite da smo po tome ravnopravni EU.
Koje li simbolike da u trenutku gubljenja, pardon, ‘ustupanja’ dijela suvereniteta Hrvatske EU, u Zagreb dolaze baš The National? Povodom ulaska u EU ovaj tjedan i organizator Adria Entertainment rapidno je spustio cijene ulaznica za svoje koncerte; možete ih nabaviti po velikih 50% nižim cijenama, stvarno bagatela, ali ako su ovi profitirali ulaskom u EU, što je s onima koje su ulaznice marljivo kupili ranije i platili više? Pitanje je hoće li koncertni promotori uskoro poslušati glas razuma i publike i iskoristiti tih 15% koliko im je Linić smanjio PDV na ulaznice, pa da svi budu sretni i zadovoljni?
Mrski Linić i voljeni domoljubi
Jer, koliko god da je Linić metafora za ‘I’m bad, I’m nationwide’, čovjek s jedne strane zapravo uvodi red i kontrolu i jedini veli ono što stvarno misli. Nema više šankova s neprijavljenim prometom po festivalima, pa su i redovi za čekanje na INmusicu bili duži. Ali ako je taj omraženi Linić spustio gadljivi PDV za koncertne ulaznice, red je onda i da naši omiljeni organizatori to omoguće publici?
Možda pojeftine i CD-i, jer ako je nabavna cijena domaćih distributera oko 5 eura, stvarno je bedasto kupovati ih po 120-140 kuna u trgovinama, zato ih nitko i ne kupuje. Kao da nije u pitanju samo ta trgovačka marža, nego kao da smo marva. A i klinci znaju da ih s poštarinom preko Amazon.com dobijete za 70 kuna. Sad i bez carine, možete ih naručivati do mile volje. No, nema više tax-free računa u inozemstvu i povrata poreza, odsad plaćate punu cijenu bez obzira na glazbeni i ini ukus, jer vi ste u EU.
Tranzicijski državni ljubimci
Možda ‘ulete’ i neki veliki prodajni lanci pa damping teorijom profita počnu prodavati CD-e, namještaj i sreću jeftinije? Moći ćete kupovati i s iTunes; pjesma za manje od američkog dolara, znači album za cca. 60 kuna, pa da vidimo hoće li vanjska konkurencija utjecati na preskupu domaću ponudu?
Za pretpostaviti je da ne žele svi ‘skidati’ i krasti s Interneta ako im se ponude normalne cijene. Nismo mi toliko ‘kriminalci’, ali zašto da nas deru više nego vani i da nas tranzicijski državni ljubimci (domoljubi), tjeraju na blud s najvišim bankarskim kamatama, cijenama benzina i telefonskih impulsa u EU?
Ima još praktičnih stvari; rapidno jeftiniji roaming bit će mana s neba svima koji će s rock koncerta ‘vani’ htjeti fejsati, tvitati, smsati i biti in i onlajn. Ulaskom u EU nema više suludih telefonskih računa onim gramzivim mrcinama iz telekomunikacijskih kompanija na koje ode barem soma kuna kad sam ‘vani’. Pa to je paradoks; već sam u svijetu, ali vidi vraga, tu internetsku povezanost s Lijepom našom zbog ovih domaćih hohštaplera plaćam opako, za razliku od publike iz Velike Britanije, Njemačke itd.
No. 1 chicken sausage u Europi
No, teško je prečacem i bez podloge stići bilo kamo, i u glazbi i u životu, a neki bi baš to. Sad kad je fantomska EU postala brend, komično je promatrati kako neki naprednom psihologijom ta dva slova pokušavaju marketinški iskoristi kao čisti zicer, nešto što automatski znači da smo – ako kupimo ‘taj i taj’ proizvod – dobri kao ‘oni’ vani.
Najviše me razgalio jumbo-plakat ‘No.1 chicken sausage in Europe!’. Hrabro rečeno, bez obzira što su pred par godina potrovali dobar dio Slovenije, ili što Beč i Munchen imaju superiornih kobasica i po uličnim štandovima.
Ili onaj jumbo ‘jeftinog’ trgovačkog lanca ‘Najbolje iz Hrvatske, najbolje iz Europe, više za vas!’. Jeftino nije uvijek i dobro, mada dobro može biti jeftinije, pogotovo kod nas. Možda sad stigne i neki pravi ‘izlog jeftinih slatkiša’?
EU, YU i U
No, slova su zajebana stvar, ovo ‘U’ nas proganja vječno, jel’ može nešto bez njega, nešto s MF recimo, a da nije MMF? Ako su sad fobičari mirni zbog YU koja ih je proganjala, za nadati se da će i ovi koji preferiraju solo U i pridružene političke i glazbene opcije (kao na Poljudu sinoć) ulaskom u EU izgubiti platformu za igre pokvarene mašte i prljavih strasti. A ima tko će ih gledati, baš dobro…
