Dino Osmanagić (A zar je to važno): “S ovim smo albumom pretjerali”

5362

Nakon godina i godina dovršavanja pjesama za svoj prvijenac, bend A zar je to važno je nedavno konačno uspio složiti sve kako spada i objaviti ga pod imenom “O čemu sanja Adam Zemsta iz Triera“. Na njemu se nalazi devet pjesama + 1 intro i 15-minutni završetak u kojem progovaraju zašto im je trebalo toliko dugo da završe svoje najavno izdanje.

Bend je još od svojih ranih dana kada je pobjeđivao na demo-natjecanjima stekao reputaciju zabavnog benda, a u godinama poslije toga su pjesmu po pjesmu izdavali, a većinom su one postale popularne na radiostanicama u metropoli.

Danas, nakon izlaska albuma, samo za vas smo nazvali Dinu Osmanagića i priupitali ga nekoliko pitanja o bendu.

Za početak… Koje je boje bio tvoj bicikl kad si bio mali? Da li je bio rozi?
(smijeh) Nije bio moj rozi, ali je bio od jednog prijatelja.

Koliko onda ima autobiografskog sadržaja u toj pjesmi, odnosno, što je bio glavni motiv za takav tekst, od kud se crpila inspiracija?
Inspiracija je bila dijelom iz moje glave, a za dio me inspirirala jedna prijateljica koja je ispričala baš takvu priču. Njen brat, koji je ujedno i moj prijatelj, je kao mali dobio bicikl koji je bio roze boje, te je on bio jako tužan zbog toga. Svi su ga zezali zbog toga pa su ga zato i ofarbali u plavo.

Za drugi dio teksta su me inspirirali policajci kada su me malo zeznuli s jednom kaznom, pa sam odlučio te dvije priče malo spojiti.

Muziku podržava

Znam da ste radili godinama na ovom albumu, pa da li ti je laknulo sada kad je on konačno izašao?
Je, istina, jako mi je laknulo sada kada je vani. Da se mene pita, album bi bio vani već više puta. Ne znam zašto, ali smo stvarno pretjerali u svemu tome…

Nije bio slučaj da nemamo materijala jer već sad imamo pjesama za barem tri albuma, nego smo htjeli to napraviti u ovoj postavi, ali evo, odužilo se i baš je prava šteta što nismo to uspjeli ranije zgotoviti. Nadam se da za sljedeći album nećemo morati toliko čekati.

Od kud ime albuma “O čemu sanja Adam Zemsta iz Triera“?
To je jako kompleksno i zato svaki put malo drugačije ispričam. U principu, želio bih da svako sam za sebe skuži o čemu je točno riječ jer ja nisam toliko riječit kada trebam nešto takvog objasniti.

Radi se o tome da je Adam Zemsta oponent ovim likovima koji se pojavljuju u reality showovima, kvizovima i slično. On je po meni normalna osoba, a stavio sam ga u Trier jer sam mislio da bi bilo dobro da ga stavim u neki lijep europski grad, grad o kojem uopće nemam pojma kakav je.

Za razliku od nas koji se često znamo ponašati kao lokalni šerifi, on je dobar i uglađen dečko iz Triera, u tom sam ga smislu zamislio. A ujedno je to i jedna pjesma koja ipak nije našla svoje mjesto na ovom albumu.

A kako to da onda ona nije našla svoje mjesto na albumu?
Uuu, mislim da bi u tom slučaju album bio još dodatno prolongiran, a stvarno više nije bilo smisla čekati s njim. Baš iz tog razloga su i neke pjesme otpale, ostavili smo ih za neki drugi put. U principu, nije niti toliko bitno što se ne nalazi na albumu.

Kako bi najjednostavnije opisao zvuk benda?
Ovo mi je mali problem… Mi se ne povodimo nikim, svi smo u bendu dosta različiti. U principu ja pišem većinu glazbe, a trenutno slušam stvarno sve. Prijateljica mi zna donositi muziku i kako mi što donese, tako ja to zavolim.

Sad, od kud mi dolazi taj zvuk stvarno ne znam, makar smo ranije znali slušati taj punk, rock, hardcore i slično, od Sonic Youth do The Smithsa, kao i svi smo slušali ono što je valjalo… U posljednje vrijeme slušam npr. Grace Jones i super mi je. Stvarno ne znam od kud crpimo taj zvuk.

U posljednje vrijeme nas uspoređuju s Pipsima što mi nikako nije jasno, a meni je npr. Obojeni program puno draži bend, oni isto tako pjevaju neke stvari onako kroz nos.

Što se tiče ovih usporedbi s Pipsima, mogu se pronaći mnogo usporedbe u liričkom dijelu i u korištenju sampleova kao što su i oni koristili na početku karijere…
Moram ti reći da sam baš malo prije čitao prve recenzije za album i svigdje se spominju Pipsi, pa sam zaključio da to više nije slučajno, da vjerojatno ima nešto u tome.

Mnogo je to ljudi već primijetilo, recimo da se oni dobro razumiju u glazbu pa sam razmišljao te mi se osvjetlilo da stvarno ima tu nečeg. Tekstovi su stvarno bliski njima mnogo više nego mi to brat želi priznati, on kaže da je to zbog mog glasa, a tu su još i ti sampleovi.

Jedan sam od onih koji zagovara da na albumu mora biti barem 10 pjesama, a kod vas kad bi izbacili intro i završetak, ima devet pjesama… Kako bi protumačio to, budući da si rekao da imate još brdo pjesama, znači, nije manjak inspiracije…
Da, nije manjak inspiracije jer ja imam otprilike 50-ak pjesama, od kojih su neke i snimljene, ali ne do kraja. Sav taj rad oko nas i tog albuma je možda bio pomalo krivo postavljen, mi smo inzistirali da dobijemo nešto, a nismo točno znali što jer je svatko imao svoju viziju. Zato smo rekli da idemo van s ovim, a ostalo ćemo pustiti za drugu priliku. Napravili smo novi dogovor u kojem smo rekli da više nećemo toliko inzistirati da se svi moramo usuglasiti oko nekih stvari.

Zbog čega album završava s 15-ominutnim naštimavanjem aranžmana za pjesmu “Kurton (ili gumica)”? Pitam zato jer smatram da je to potpuno nepotrebno jer zamara slušatelja…
Iskreno da ti kažem, ja isto to mislim. Ali, što ćeš, bend smo i moraš činiti kompromise, a kako se to većini sviđalo, stavili smo na album jer će to kao objasniti zašto nam je toliko trebalo za objavu albuma.

Skužio sam da je to nekim ljudima fora, ali meni nije nekako. Tako je to u bendu. Želio sam da konačno do izađe, zato sam se i složio s tim, tako da sad možemo krenuti dalje snimati.

Baš u tom završetku albuma, vidi se koliko je teško raditi s bratom u bendu… Da li sam dobrog dojma?
Ja mislim da jesi. (smijeh) Mislim, nema tu nekog prevelikog neslaganja. Ipak je mnogo lakše odbrusiti burazu ili posvađati se s njim nego s nekim prijateljem. S bratom si čovjek uvijek dopusti više…

Na albumu se najviše ističu stihovi pjesama koji su često vrlo bizarni. Zbog čega se išlo na takav tip pisanja? Mnogi bi vas mogli neozbiljno shvatiti…
U principu, jedno drugo određuje i tako je to ispalo. Nas je odredilo, mogu slobodno reći, neko natjecanje nešto u stilu Crni mačić, ali nije to, u Aquariusu na kojem je pobijedio, ako se ne varam Ramirez.

Tamo smo poslali naše demo snimke među kojima je bila i “Krava pase”. Jedan član Mayalesa, koji je sjedio u žiriju, bio je toliko oduševljen tom pjesmom da ju je poslao na Radio 101 gdje je ona postala nekakav hit.

Imamo mi i normalnih pjesama, ali budući da su nas ljudi prepoznali s takvom pjesmom, mi smo odlučili napraviti više-manje cijeli album takav. Ne znam zašto, ali izgleda da smo se tako htjeli dodvoriti svojoj publici.

Tako su uslijedile “Banana”, pa “Od brijača do…”, te smo zbog toga odlučili u tom điru napraviti i cijeli album kad se ljudima tako sviđa.

U nekoliko pjesama dokazali ste vrlo veliki osjećaj za melodiju (“Bernard”, “Rozi bicikl”, “Šljaker”…), pa zbog čega na albumu većinom šarate žanrovima, od nekih funk elektro podloga, preko klasičnog pop-rock zvuka do metalnih efekata u “Luzer”? Ne smatraš da je on možda malo previše šaren?
Moram reći, ovako sada kad pričamo da se u mnogome slažemo, da dijelimo ista mišljenja, ali moram reći da smo ipak bend i bend zajednički odlučuje o svemu. Sada kad ja razmišljam, mislim si da smo se možda mogli stilski malo više odrediti, ali takav smo bend, svako ima svojih ideja i one su većinom odlične.

Točno se vidi tko je koju pjesmu producirao, makar su Kristijan i Edin zajednički potpisani kao producenti, Kristijan je radio na ovim melodičnima, dok moj brat potpisuje više ove ‘drugačije’ poput “Od brijača do…” ili “Kurton (ili gumica)”.

Mogu reći da smo mogli i “Rozi bicikl” napraviti u drugačijem aranžamanu jer smo mi to u stanju napraviti. Ja dok pišem pjesme, napravim neke harme, a poslije se igramo s njima, pa Kristijan želi više one melodičnije, dok moj brat uzima one ritmičnije.

Što se tiče šarenila na albumu, ima mnogo takvih albuma, npr. onaj Outkastov je skroz čudan, pa zašto ne bi i naš bio takav.

Kako si zadovoljan s ovim prvim reakcijama na album koje si pročitao?
Jako sam zadovoljan. Nadao sam se da će se ljudima sviđati. To daje čovjeku elana za daljni rad, a ja jako volim to raditi, baviti se s glazbom, pa bih možda jednog dana, kao što si i ti rekao, mogli i napraviti album samo s takvim melodičnim pjesmama.

U svakom slučaju mi je drago i veliki poticaj, posebno iz tog razloga, kako će to sad ružno zvučati, što je mnogo lakše zadovoljiti ‘običnu’ publiku nego nekog tko se time bavi i svakodnevno razmišlja o tome, pa mi je zato iznimno drago da je kritika tako reagirala.

Kakav je plan promocije albuma?
Za nju ćemo se probati malo više potruditi. Prošle sam godine gledao bend !!! na Jarunu i oni su me totalno oduševili, htio bih da i mi zvučimo tako ludo, pa smo tražili nekog tko bi nam pomogao u takvom live izričaju, gdje bi publiku držali cijelo vrijeme na nogama i rasplesanu.

Tako smo našli ekipu koja bi nam mogla pomoći u tome, dečki su stvarno odlični, vrhunski instrumentalisti, te se nadam da ćemo uspjeti iznjedriti pravu kemiju, da zazvučimo onako kako sam si ja to sada zamislio, budući da smo toliko žanrovski šareni.

Nadam se da ćemo se uspijeti uigrati do trećeg mjeseca, a tada ćemo krenuti s pravim koncertima. Žao mi je što sada moramo odbijati razne pozive koje dobivamo jer jednostavno sada još nismo spremni onako kako bi to željeli biti.

Znam da je ovaj album tek izašao, ali si rekao da imate već mnogo novih pjesama, pa da li se već eventualno počelo razmišljati o novom albumu? Ili će se možda opet čekati desetak godina?
(Smijeh) Ja ću se osobno pobrinuti da sljedeći album izdamo s manje muke nego ovaj. Nadam se da bi mogli novi album složiti već krajem sljedeće godine, znači da prođe godina dana od ovog albuma na kojem su tako i onako više-manje sve pjesme od ranije poznate. U svakom slučaju će biti i više pjesama na njemu.

Nisam želio, na što su se svi u bendu i složili, da za ovaj album prekinemo tu neku tradiciju u stvaranju pjesama, ali za sljedeći album, ćemo svakako to promijeniti.

Da, ipak prosjek od jedne pjesme godišnje je malo…
Ma da. Znali smo ih mi i odbacivati nakon što bi ih završili. Npr. u radijskom eteru nam se puštala pjesma “Crvuljak”, bila je potpuno gotova, a tad smo zaključili da nam nešto ne štima na njoj, pa ju jednostavno nismo stavili na album.

Ovaj album je još jedan u nizu debitantskih ostvarenja koji su izašli u ovoj ili u godinu- dvije iza nas, pa kako gledaš na sve veću eksploziju mladih bendova u nas?
Moram reći da bih htio da se dogodi nešto veliko, da nastane neki veliki bend jer smatram da svi ti mladi bendovi, tu računam i nas, svi su mi jako dragi i simpatični, ali jednostavno niti jedan nema snagu da kroz par godina postanu ono što su danas Hladno pivo ili TBF.

Sjećam se kad je izašao prvi album TBF-a, tad smo pjevali onu njihovu “Y’en dva” ili “Malo san maka”, to je odmah bilo super. Od svih tih bendova, ne vidim niti jedan da je odmah tako dobar, da mogu reći to je to. Čak tako niti ne vidim nas.

Znači, ne bi mogao nekog izdvojiti?
Ma, moram reći da mi je jako drago da se ovako nešto dešava jer se previše seljački brije u našoj državi, ali jednostavno mi albumi nisu cjeloviti, sviđa mi se eventualno neka pjesma i to je to, jer mi već druga nije ništa posebno, pa mi je žao što nisu sve pjesme takve.

I za kraj, kakvi su planovi za budućnost, što onu bližu, što onu dalju?

Znači, sad ćemo krenuti ozbiljnije vježbati s novim dečkima da bi mogli krenuti u svirke gdje ćemo se susretati s ljudima koji slično razmišljaju što mi je jako drago.

Uskoro ćemo početi i raditi na novim pjesmama, te se nadam da će nam se ti dečki u potpunosti pridružiti, pa da A zar je to važno dobije još jednu dimenziju. Njih smatram kao punopravne članove te se nadam se i oni tako osjećaju.

Muziku podržava