Bosanska scena posljednjih godina pruža sve više zadovoljstva i postaje sve značajniji faktor na regionalnoj alternativnoj sceni. Dbau su jedan bend koji daje novu crtu spomenutoj sceni.
Nastali su još davne 2002., da bi krajem prošle godine nakon duge diskografske pauze izdali svoj drugi album pod imenom “Mašina” na kojem pokazuju koliko dobro prate svjetske trendove i bendove tipa LCD Soundsystem.
Boljeg trenutka od ovog za upoznavanje s bendom nema, jer je album još vrlo svjež, a slijede svirke i promocija albuma, pa smo zato putem e-maila porazgovarali s basistom Mladenom i gitaristom Dinom da nam ukratko približe bend Dbau.
Je li BiH prednost ili mana u vašoj glazbenoj priči?
Dino: Moje mišljenje, iz iskustva tijekom bavljenja muzikom, su uglavnom negativna. U Bosni je jako malo klubova za žive svirke, rijetki su i festivali, mediji su totalno zapostavili domaću alternativnu scenu… Samim tim teško je muziku prezentirati široj masi. Tu je i vizni režim u BiH koji ti ne dopušta da živiš kao normalan čovjek. Sve u svemu teški uvjeti za bavljenje muzikom. Po meni, jedina pozitivna stvar je scena, opstaje sve ove godine i dala je nekoliko vrhunskih bendova.
Koji su to bendovi? Koje najviše cijenite, a koje bi nam, trenutno nepoznate demo-bendove, preporučili?
Mladen: Od BiH bendova najviše cijenim Dubiozu i Štuke… Svojim pjesmama prenose poruku u kakvim uvjetima živimo i koliko je u stvari težak i nekvalitetan život na ovim prostorima. Imaju svoju priču. Od novih snaga izdvojio bih prijedorsku grupu Tattoo koja ima velike šanse da se izdvoji iz gomile smeća i pokaže kvalitetu koju posjeduje.
Negdje sam pročitao da ste profesionalci, odnosno da nemate popratne poslove uz glazbu. Kako uspijevate preživljavati od glazbe? Mnogi to ne mogu…
Mladen: Nije nam lako, to je točno, spaja se kraj sa krajem, ali velika ljubav prema tom što radimo tj. muzici, pomračila nam je um i jednostavno smo pustili da nas nosi. Ne osjećamo glad jer svaki dan se hranimo pozitivnim vibracijama.
Od vašeg hvaljenog prvijenca “Dbaushtel” je prošlo šest godina. Zašto novi album “Mašina” nije došao nešto ranije, nego tek krajem prošle godine. Nekako mi se čini duga diskografska pauza…
Dino: I jest, ali u tom periodu od šest godina dogodile su se mnoge pozitivne stvari za Dbau. Puno smo svirali, pravili pjesme, izašli na nekoliko domaćih i stranih kompilacija… Došlo je i do promjene bubnjara. Pero koji je zamijenio Špeleta dodao je bendu novu dimenziju, a samim time i neki novi zvuk. Novi su i aranžmani, otud i tolika pauza. Mislim da smo sad spremni, imamo veliku želju da što više sviramo i snimamo, materijal za treći album je u pripremi i planiramo ga početi snimati do kraja godine.
Rekli ste da ste mnogo svirali u periodu do novog albuma… Što je ljepše, solo-koncerti ili festivali? Zašto?
Mladen: Nama su draži solo-koncerti jer tu u potpunosti imamo kontakt s publikom, pa i naš nastup koji traje preko dva sata dolazi do izražaja. Nikad nam nije bilo dosta 45 minuta da pružimo pravo zadovoljstvo i sebi i publici. Festivali su idealni za predstavljanje široj i šarenijoj masi, tako da i jedno i drugo ima svoje prednosti.
Ima li koja posebna anegdota s turneja po Europi koju bi podijelili?
Dino: Svaki prelazak preko granice s instrumentima i opremom se može nazvati komičnom situacijom… Ali izdvojio bih kvar autobusa u Parizu ispred Eiffelovog tornja. U toj gužvi su sudjelovali i prijatelji iz zagrebačkog Antenata, uvijek se rado prisjećamo te zajedničke turneje. I s autima smo imali puno problema. Dovodili su nas u nemoguće situacije iz kojih smo se uvijek ludom srećom izvlačili i stizali na koncerte u zadnji čas.
Gdje vas publika najbolje prihvaća, u BiH, u regiji ili van granica ex-Yu?
Mladen: Najčešće sviramo po BiH, tako da smo kod kuće najbolje i primljeni… Ali ne možemo se požaliti na prijem publike gdje god da smo svirali.
Kao što smo ranije već rekli, krajem prošle godine je izašao drugi album benda pod imenom “Mašina“. Koliko se dugo radilo na njemu?
Dino: Budući da smo ga radili u Prijedoru, u Manifest studiju, imali smo svu slobodu, tako da smo ga opušteno snimali oko pola godine. Nakon toga smo snimku nosili u Beograd kod Aleksandra Vacija na postprodukciju i mastering.
Je li ispunio vaša očekivanja što se tiče kritike i prijema kod publike?
Dino: Možda je rano za sumiranje utisaka jer album se još nije dovoljno promovirao i zavrtio u medijima, ali do sada su kritike uglavnom pozitivne. U suštini, drago nam je što je album dobro primljen od publike na koncertima.
Album prati recentne svjetske trendove spajajući rock i elektroniku uz podosta veliku količinu funka… Pa tko je najviše utjecao na zvuk koji ste prezentirali na albumu?
Mladen: Nismo tražili inspiraciju u drugim izvođačima. Svaki član benda ima viziju i ideju kako bi Dbau trebao zvučati, tako da uglavnom zajednička ideja daje i pjesme i zvuk. Sami smo radili i produkciju tako da je Mašina u potpunosti djelo naših ruku i glava.
Je li vam draži uspjeh kod kritike ili publike?
Dino: Definitivno nam je publika na prvom mjestu, to je ono što pokreće bend i daje motiv da idemo dalje jer koliko god kritika bila pozitivna, publika je ta koja daje zadnji sud.
Već su neke pjesme puštene u radijski eter kao singlovi. Koje će biti sljedeće?
Mladen: Nisam siguran na koje pjesme misliš jer dosta radio-stanica favorizira različite pjesme s “Mašine”. Znamo da se puštaju “Pauk”, “Pajdo”, “Moj prostor”, “Punkboy” i “Mašina”. Nadam se da će i druge pjesme dobiti priliku jer sve su nam podjednako drage, što je i logično jer smo ih mi pravili (smijeh).
Može li vaša glazba približiti tri različita entiteta ka zajedničkom cilju normalnog suživota u BiH?
Dino: Na neki način može… Muzika nema granica i ne poznaje nikakve podjele. Muzika je trenutno najjača veza između država u regiji.
