Gdje je nestala subverzivna moć rock i pop glazbe? I je li nestala ili nam se samo čini? Jesu li glavni provokatori postali mlađahni Justin Bieber s ‘božićnim’ tweetanjem da odlazi u penziju, Miley Cyrus s preranim ‘curenjem’ videospota “Adore You” i Beyonce s iznenada objavljenim albumom, downloadnim 600.000 puta u prva tri dana? I skandalom da Amazon i Target, iako se radi o drugom najprodavanijem albumu na iTunesu ove godine, odbijaju prodavati njen ‘fizički’ CD?
U proteklih par dana blagdana vidjeli smo vijest da su Pussy Riot puštene iz zatvora nakon što su odslužile dugih godinu i pol. Lijepe i pametne Nadežda Tolokonjikova i Marija Aljohina osokolile su i sebe i nas porukom iz Dnevnika i najavile novi angažman i daljnju borbu. A ide im dobro.
U bajboku su završile upravo radi provokacije koju su izvele u crkvi. A nisu bile ni prve ni zadnje. Ako ste preko blagdana gledali neki od odličnih dokumentaraca na
kabelskoj televiziji – recimo, “Isus; uspon do vrha” ili “Život u doba
Isusa”, sve po par epizoda – opet ste mogli čuti da je Isus bio pravi
pravcati buntovnik.
Zlatne kvake
I on je završio u zatvoru, a kad bi se danas vratio vjerojatno bi se odrekao pola, ako ne i više, ovih u haljinama koji tvrde da imaju ekskluzivnu franšizu i pravo zastupanja njegovih ideja.
Ali te nekadašnje ideje zamijenjene su zlatnim kvakama, zlatni križevi svećenika (kod nas) zamijenjeni su jeftinijima kao površinska gesta, ali malo ih sluša bitnije stvari, što papa Franjo govori o homoseksualcima, obitelji i ostalim vrućim temama. To im se ne sviđa, ili nije u dometu ‘radara’, ili im jednostavno nije po volji.
Pojest ću sve kolačiće
Drugim riječima, mainstream je pobijedio, čak i kad se prvi u Crkvi trudi simbolički vratiti priču na pravi kolosijek. Jer, blagdani nisu samo prema onoj pjesmi Denis & Denis, “Pojest ću sve kolačiće…”, ima tu važnijih stvari, mada smo svi dodali koju kilu više.
U takvom okruženju ispada da su Pussy Riot bile glavna vijest. Je li moguće da pop srednja struja odnosi primat u provokaciji nad ljutom rock alternativom? Pogledamo li bolje, čini se da je provokacija jača u pop-kulturnom establishmentu nego na alternativniom rock ‘rubu’.
Zbrojimo li 2 i 2, ispada da je sve 5, ali tamo gdje se baš i nismo nadali. Naravno, nije sve u provokaciji, rušenju predrasuda i ideološkom angažmanu, ali pomaže. Pa je tako, priznajmo, tekuća i kruta godina bila najprovokativnija u – srednjoj struji.
Hvala tebi Kriste
Otkako su Le3 lani rekli “Hvala tebi Kriste”, a Pete Doherty se povukao na rezervne pozicije, glavni cirkus napravili su Pussy Riot, Bob Dylan i David Bowie. Ako članice Pussy Riot ‘vuku’ na mlađu stranu, Dylan i Bowie nikako nisu u cvijetu mladosti, a nikako da ‘stanu’.
Priču o Dylanu znamo, ali vijest o Bowieju i kupnji slike “Hrvat i muslimanka” škotskog slikara Petera Howsona 1994. – koju je odbio londonski Imperijalni ratni muzej – prošla je nevjerojatno ‘lišo’ u domaćoj javnosti. Nitko se nije pitao što će mu ta slika, što mu to treba? Pa još za 18 tisuća funti?
Nadan i Bowie kao kolekcionari
Bowie, uvijek sklon zanimljivim detaljima, potrudio se kupiti sliku koju će uskoro predstaviti javnosti, 20 godina nakon što je nastala. Pa neka ju javnost vidi i procijeni, bolje to nego da ju ne vidi ili ne čuje.
Bowie je, naravno, kupio sliku za vlastite novce, ne kao Nadan za tuđe. Kod nas se najveće provokacije događaju s tuđim sredstvima, to su vijesti dana. Pa nije ni čudno da je najveću provokaciju na mikrofonu izveo crni Joe Šimunić, a ne neki rock pjevač.
Goran Bare, Mladen Grdović i Zlatko Sudac
Kakva je to faking situacija kad je najveći medijski šok izazvala vijest da je Mladen Grdović prestao piti? Čak niti Goran Bare mu nije parirao objavom odličnog live albuma Majki iz 2007., s povratničkog koncerta kada si je flašom razrezao glavu i prokrvario u Tvornici pred svima nama, ali zaista, kao Zlatko Sudac u najboljim danima.
Ali to je bilo pred dalekih šest godina, što se dogodilo u međuvremenu? Veća je priča bila sudac Kolakušić koji je doveo u pitanje predstečajne nagodbe, ali ga je malo njih slušalo.
Očito se provokativnost izmjestila iz glazbe na neka druga područja, barem kod nas. Čak su i tradicionalno mirni i fini Slovenci ozbiljno demonstrirali pred par godina kad im je došlo ‘do grla’, a kod nas ništa, uzmite nam sve i opet ćemo doma jesti kolačiće i fantazirati o boljoj budućnosti.
Glazbeno školovanje romske djece
Stoga, veća mi je i draža provokacija kad je Goran Bregović na nedavnom koncertu “Sa so mange” u Sarajevu – na otvaranju fondacije ‘Gorica’ za pomoć glazbenom školovanju romske djece – na istoj pozornici sakupio, pazi sad, ljute estradne konkurente Jelenu Karleušu i Lepu Brenu koje su se prije toga posvađale preko medija, Đuru iz Bombaj štampe i Gibu, Severinu i Jelenu Rozgu, Petra Grašu i Sašu Lošića, Tončija Huljića, dalmatinsku klapu i romski puhački orkestar, itd.
To nije samo pitanje je li bio dobar koncert (a bio je, bio sam), niti ukusa, niti što bilo tko misli o bilo kome od njih i da li ih voli. Pustimo elitizam i snobizam kad se ovako dobro svira i rade bitni kulturološki, civilizacijski projekti. To je pitanje, tj. odgovor, da se i u srednjoj struji mogu raditi zanimljive, neočekivane stvari, pa i pred 10 ili više tisuća ljudi u publici, bio to Bowie, Dylan ili Bregović.
Da ne pozatvaraju i nas…
Zato, dajte nam što više Pussy Riot i u alternativi i u mainstreamu, da ne ispadnemo na kraju svi pičkice. I Pussy Riot su u pjesmama govorile o feminizmu, pravima LGBT zajednice, Putinu, slično kao što se kod nas govori o referendumu o braku, udruzi U ime obitelji, ćiričici i sličnim stvarima. Pa da ne pozatvaraju i nas za koju godinu…
