Daj pet; kreće 5. Starigrad Paklenica Film Festival

Jedna dobra vijest u eri horora oko nas? Od 2. do 7. kolovoza u Starigradu kraj Zadra održava se tradicionalni Starigrad Paklenica Film Festival. Kako to fino zvuči, tradicionalni? Ne toliko tradicionalan programom, koji je često sve samo ne tradicionalan, ali tradicionalan po – tradiciji.

Ove godine peto po redu izdanje SPFF-a pokazuje da je početna ideja i
labour of love projekt direktora festivala Admira Ćulumarevića postao,
pa opstao, kao jedna od ključnih domaćih manifestacija posvećena
glazbeno-dokumentarnom filmu.

Kanjoni Paklenice za filmofile
Ispravnije, trebali bi reći da se festival održava u Starigradu kraj Paklenica, Velike i Male, toliko su dvije lokacije postale sinonim za noćno vrćenje filmova u jednom od najimpresivnijih ambijenata, ne samo penjačkih i planinarskih nego i filmofilskih. S morem na parsto metara udaljenosti. Prošle godine u najavi festivala napisao sam; “Savršena prirodna akustika, nadajmo se dobro vrijeme (postoji i hotelska kinodvorana u slučaju nužde), zanimljivi filmovi i ljudi koji dolaze, čine SPFF ‘kućnim’ festivalom s dušom. Četvrti SPFF nastavlja tradiciju i gradi reputaciju u kojoj uživaju konoseri. Rekli bismo da se radi o spoju modernog i arhaičnog, najboljeg što sadržajni turizam može ponuditi, s planinom pored mora i gradelama između“.I ništa se promijenilo nije do danas s ambijentom u kojem se festival održava, on je i ove godine pakleno privlačan. Ali su još atraktivniji programi festivala. Jer jebeš festivale – a mnogo ih je takvih kod nas – koji nemaju pravo sadržajno opravdanje, često niti formalno, nego služe kao isprika organizatorima da stave budžetsku lovu ministarstava, gradova i županija u vlastiti džep.

SPFF nudi daleko više nego što dobiva od države
U tom smislu SPFF još uvijek nudi daleko više nego što dobiva ‘državnog’ novca, i programski i mnogobrojnim popratnim sadržajima. Što bi na kraju balade, kad se podvuče crta, valjda trebao biti dovoljan razlog za izmjeriti stvarnu uspješnost i ambicioznost nekog festivala? Ako ćemo pošteno.

A ako ćemo još poštenije onda je red nabrojiti da ćemo ove godine vidjeti, u konkurenciji, deset dugometražnih filmova, deset kratkometražnih, pet izvan konkurencije, a prikazat će se i 13 glazbenih dokumentaraca u Makedonskom tjednu, koji pokazuje da Makedonija nije samo glazbena velesila, nago je i velesila po suvremenim, atraktivnim glazbenim dokumentarcima kojima adekvatno prati svoje glazbenike.

Čak 15 inozemnih filmskih ekipa (redatelja, producenta, glumaca) dolazi na festival. Bilo bi neumjesno isticati bilo koji film, mnogi ulaze u kategoriju ‘hit dokumentarca’, pa je najbolje proučiti detaljan program i sadržaj na službenoj web stranici festivala. Pored hektičnog filmskog rasporeda tu su i svakodnevne press konferencije, master classovi s renomiranim filmašima, industry club za profesionalce 5. i 6. kolovoza, humanitarna aukcija Ivice Propadala “Rock Stage Design i Viktora Sokolovskog “Searching for Sugar Man”, promocija knjige Gorana Gajića “Hollywood & I”, kao i neformalni kulinarski program “Film & Food” koji u ležernijoj atmosferi daje priliku za gastronomsko druženje sudionika i gostiju festivala.

Tu nekog vraga u Paklenici ima
I to kakvo druženje. Onakvo kakvo nećete naći na mnogim razglašenijim, dodao bih i ozloglašenijim filmskim festivalima, jer SPFF ima tu prednost da se na njemu svi koji dođu ne druže samo profesionalno, nego i prijateljski, kreativno, ‘medijski’ i rekreativno u popratnim sadržajima, dobroj atmosferi i dobrim namjerama uz dobar program. Svi mi koji se ovim poslom bavimo godinama, bilo s glazbene, filmske ili medijske strane, bili smo na masi festivala. Ali mogu se ladno okladiti u free climbing od desetak metara da će vam i svi ‘okrutni profesionalci kamena srca’ potvrditi da im je najdraže doći baš na SPFF. Zato jer tu nekog vraga doista ima.

Kakvog? Pored tri izvrsna projekcijska mjesta (Kino Velika Paklenica, Kino Mala Paklenica, Kino Plaža) tu su i koncerti, ali i legendarni ‘afteri’ u Maloj Paklenici gdje ove godine nastupaju Koja s Trese lupa udara, The Beat Fleet i Tonči & Madre Badessa. Otvaranje pripada 25-oj obljetnici filma “Kako je propao rokenrol” zbog koje će se prvi puta nakon 1989. okupiti svi protagonisti filma, a koncertom je začiniti Koja i Trese lupa udara. Budući je od tada propalo još dosta toga, SPFF će u šest dana i noći trajanja kao i prošlih godina pokazati da ipak još nije propalo sve. I da nam u nekim prilikama, pa čak i u kanjonima Paklenice, ne treba niti pomoć Stipe Božića.

SPFF ide u Lisabon
Dapače, ovako afirmativan, sadržajno bogat i dobrom vibrom popunjen festival teško je naći i izvan Hrvatske. Stoga nije čudno da su organizatori dobili pozivnicu za sudjelovanje na prvom MUVI festivalu u Lisabonu početkom rujna, gdje će se kao utemeljitelji nove manifestacije okupiti svi predstavnici značajnih festivala glazbeno-dokumentarnog filma.

Budući se još neke dobre strane SPFF-a nisu promijenile niti ove godine, nego su u ovo recesijsko doba još i pojačane, da ne izmišljam toplu vodu nabrojat ću samo par filmova i istaknuti da su samo lani na SPFF-u premijerne projekcije imali takvi važni filmovi kao što su “Down By The River” o Hughu Laurieju (aka Dr. Houseu koji je ove godine i stigao do zagrebačkog Dom sportova), “Searching For Sugar Man” (čiji je redatelj, oscarovac Malik Bedjelloul potvrdio dolazak ove godine, ali je uslijedila tragedija s njegovim samoubojstvom), “Marley” oskarovca Kevina MacDonalda, film o Šabanu Bajramoviću i mnogi drugi. Ne treba sumnjati da će se iduće godine pričati o novim klasicima koje smo prvo vidjeli na petom SPFF-u…