Pozornica je mitsko mjesto, to znamo, i kazališna i klupska. I stol je mitsko mjesto, s jakom ponudom hrane još i bolji. U dva dana, ovu subotu i ponedjeljak, zagrebačka publika moći će pod svjetlima reflektora vidjeti dva zanimljiva, različita nastupa koja osim s kazalištem veze itekako imaju i s hranom.
Budi neumjeren u glazbi i jelu
Vjerojatno to ide skupa; treba imati ukusa u jelu i u glazbi i biti neumjeren, a kad se spoje može doći do zanimljivog fjužna. U svojevrsnoj konverziji, beogradski glumac Sergej Trifunović s pratećim bendom Užička republika u subotu gostuje u Vip klubu – kao pjevač naravno – dok pijanist Matej Meštrović u ponedjeljak u kazalištu Komedija promovira novi CD “Eat Suite”. 
Klasični punker
Niti je Sergej tipični pjevač, niti je Matej tipični pijanist. Dapače, jest klasični pijanist, ali je zadnjih godina raznim projektima maksimalno ‘skrenuo’, i to u dobrom smjeru. Za razliku kič-klasike 2Cellos ili Maksima Mrvice, Matej Meštrović srećom nije pao pod utjecaj Vanesse-Mae i sličnih, karijeru je više modelirao prema učenju Briana Enoa nego tri tenora ili horora. 
Matej Meštrović je, kako mu volim reći, ‘klasični punker’, najbolja kombinacija, sklon razmicanju ograničenja, što je nakon mnogih klavirskih radova, audio-vizualnih suradnji za film i tv, te elektronskih albuma “Pustinje svijeta” i “Svete planine”, nadogradio povratkom korijenima na pijanističkom albumu koji će tek biti objavljen, gdje u situaciji ‘jedan na jedan’, tj. sam s klavirom, pokazuje da su jedan i jedan ponekad ipak više od dva.
Spektakularni sudar
No, aktualni album “Eat Suite” pojavljuje se prvi, tu ih je još više od dva, a čitava ekipa pratećeg Sudar Pecussion ansambla diše između suludog ritma i jednako suludih harmonija na spektakularan način. Vjerojatno je to najbolji sudar koji vam se može dogoditi a da ne najebete.
Ne može se reći da Matej Meštrović nema talenta za show, dapače, pogledajte ga u pink šlafroku s promo fotografija i jasno vam je da za razliku od ostalih klasičara Meštrović jest nedostižno inventivniji i zanimljiviji, te i sposobniji. I suradnja sa Sudar Percussion još od nastupa na trgu u Samoboru lani (odakle su članovi Sudara) pravi je show, ali s glazbom u prvom planu,
Totalno drukčiji od drugih
Gledao sam ih jednom nakratko u Lisinskom, a s albumom “Eat Suite” , dokumentarnim filmom “Sudar u dvorcu” Arsena Oremovića (čija je promocija također u Komediji), dobivamo zaokružen projekt pripreman par godina.
No, Meštrović je prvo bio pijanist. Kad dijete od 6 godina, 1975. spontano i iz prve snimi komad glazbe kakav je 23 minute duga završna skladba pripremljenog ali još neobjavljenog albuma “My Face Music Book”, jasno je da se ne radi o čudu od djeteta nego – fast forward 2014. – čudu od glazbenika koji je kasnijim radom spojio impozantni pijanistički talent s pomaknutim, otvorenim shvaćanjem glazbe. Skoro pa filmske, zato valjda i radi puno za ‘ekrane’.
Miješanje zvuka s jajima
“Eat Suite” ambiciozno je koncipiran album s temom hrane, pa je čak i zapakiran u inovativan dizajn; okruglu metalnu kutiju paštete, dok unutra svaki komad glazbe zove neki komad jela, pa se tako i zovu (“Barbecua”, “Baklava’s Dance”, “Paprikash”, “Creme Brulee” “Sarma, sarma”…). Glavna hrana ipak je glazba, pa “Eat Suite”, u produkciji Branimira Mihaljevića, donosi suludu i otvorenu kombinaciju mnogih žanrova, taman kako piše u Svetom pismu moderne glazbene scene. Osobno ne znam niti jednog drugog domaćeg klasičnog glazbenika s ovako dobrim ukusom i talentom, voljom za prelazak iz žanra u žanr, bez straha od ‘miješanja zvuka’. S tim da je rezultat miljama daleko od naivnog miješanja ‘klasike i rocka’ (kojeg vražjeg rocka?) kako to rade ovi ranije spomenuti čelisti, violinistice i pijanisti. Kvragu, pa “Eat Suite” je rock s jajima do koljena!
Jedi i sviraj više
U doba raznih gastro mogućnosti, stvarna hrana kulja iz, iza i sa strane oba ova projekta. Na promociji albuma “Svete planine” na Sljemenu pred par godina s Matejem smo se najeli graha s kobasicama, dok je Sergej Trifunović jedini čovjek koji može pojesti više i brže od mene u kratkom vremenskom rocku (ajde dobro, i kolega Martin Milinković je tu negdje).
Sergeju je, kako zna SMS-ati, ‘100% rock’n’roll’ omiljena definicija, pa i u autu putuje s gitarom, pokušavajući dostići onu mitsku situaciju kad se folk, country i blues heroji voze po Arizoni, Nevadi ili, što da ne, jadranskoj obali.
Big band i rock band
Lani na Weekend Media Festivalu u Rovinju bilo je i glazbe, ne samo DJ-a nego i svirke uživo. Svirao je, tj. pjevao, Sergej s majstorskim swingerskim big bandom i obradama pjesama koje voli.
Poslije koncerta na pitanje kako je bilo rekao sam mu istinu; bilo je više nego okej, jedino mi je malo falilo srpske duše. Pa taj nastup zvučao je kao iz New Yorka. “Da da, to mi je rekao i Bjelinski” odgovorio mi je. Odličan, vrhunski usviran višečlani bend s dirigentom, pratećim pjevačicama i duhačkom sekcijom, na tragu swingerskih pothvata Paula Anke, Robbieja Williamsa ili Michaela Bublea, uskoro smo trebali vidjeti i u Zagrebu.
No, umjesto toga Sergej dolazi s drugim menijem, s obradama rock klasika i pratećim bendom Užička republika, u drugačijem izdanju koje više potencira rock priču. Suvišno je reći, kalorična zabava je zagarantirana…
