Repetitor je beogradska punk skupina koju sam prvi put gledao na ovogodišnjem Rokaj festu. Održali su sjajan nastup, oduševili sve prisutne, a mislim da nisam nimalo pretjerao kad sam u izvještaju napisao kako bi sigurno pomeli konkurenciju da su dobili neki prikladniji termin. Predstavljenje Repetitora hrvatskoj publici ‘obavio’ je gitarist, pjevač i autor odličnih tekstova Boris Vlastelica.
U zadnje vrijeme oko vas se digla dosta velika prašina, tj. o vama se priča u superlativima. Svugdje se spominjete kao velike nade. Kako se nosite s tim?
Dosta dobro. Čvrsto smo nogama na zemlji.
Koliko godina Repetitor postoji?
Nešto više od godinu i pol dana. 
Uz to što odlično svirate, još se jedna posebnost veže uz vas. Od troje članova u bendu dvije su cure, Milena na bubnju te Ana Marija na bas-gitari. Na koncertima pobijaju predrasude kako rock’n’roll nije za žene. Kako je došlo do suradnje između vas troje? Kako ste se našli?
Milena je išla sa mnom u razred u gimnaziji i uvijek sam mislio da ima ritma jer bi uzimala olovke i udarala bi po improviziranom bubnju u vidu torbe i školskog stola. Ja sam tada već ozbiljno razmišljao o sviranju pa sam je pozvao na probu, zajedno s jednim prijateljem koji je odlučio kupiti bas. To se sve događa krajem 2004.
Svirali smo uglavnom pjesme The Ramonesa jer sam samo ja znao poneki hvat na gitari i samo smo to mogli odsvirati. Čim smo se malo uhodali počeli smo praviti pjesme. Ta postava nije trajala dugo pa smo Milena i ja neko vrijeme sami svirali, dok nisam upoznao Ana Mariju. Ona se odlično uklopila i njenim dolaskom smo dobili na čvrstini i kreativnosti. To je početak Repetitora. Ni ona, kao ni Milena s bubnjem, nije imala iskustva s bas-gitarom prije ulaska u bend.
Kada otprilike možemo očekivati vaš prvi album?
Iskreno se nadam do kraja ove godine, ali ne sjećam se kada je u Srbiji neko objavio album točno kad ga je najavio. Uostalom, mi nismo u studiju niti smo u pregovorima, i nijedna izdavačka kuća nam nije ‘prišla’ dosad, a od toga dosta zavisi.
S kojim producentom ste surađivali na demostvarima?
Već neko vrijeme surađujemo s Borisom Mladenovićem iz grupe Jarboli, koji nam radi zvuk na koncertima, a pjesmu “Ja” radio je Ivan Pavlović iz grupe Shiroko.
Spominju vas kao jedne od potencijalnih nasljednika Discipline kičme ili Šarlo Akrobate. Kako vi zapravo opisujete vaš zvuk? Kojem bendu ste nekako najsrodniji?
Ja uvijek izbjegavam opisivati zvuk benda. Jednostavno nismo nikad imali pretenzije da sviramo nešto, neku vrstu muzike, već samo da sviramo ono što izlazi iz nas. Valjda se može reći da je to beogradski new wave punk, ali tu se može staviti još nekoliko odrednica.
Vaš nastup na koncertima je vrlo emotivan, skačete i urlate po cijeloj bini, što djeluje dosta iskreno. Otkuda ta spontanost i misliš li da bi i ostali bendovi trebali to raditi, tj. misliš li da se ostali za razliku od vas suzdržavaju?
Svatko bi se trebao ponašati na bini u skladu sa svojim trenutnim doživljajem. Mi tako funkcioniramo od početka.
Kakvi su dojmovi s vašeg prvog nastupa u Hrvatskoj kada ste svirali na Rokaj fest festivalu?
Mislim da su Jarboli, Veliki prezir, Lira Vega, Euforia i Repetitor djelovali kao vanzemaljci na tom pretežno rockerskom festivalu. Tamo su uglavnom svirali bendovi s kaubojkama i šeširima, tako da smo vjerojatno svi zajedno djelovali kao neki luđaci. Taj festival je bio vrlo zanimljivo iskustvo. Jedino što mi je stvarno smetalo je bio natpis ‘Rokaj fest, isključi mozak’ koji je visio na bini. Ne vidim vezu između rock muzike i isključenog mozga. To nikako ne ide zajedno.
Također ste nastupali i na Exitu. Kakva su iskustva od tamo?
Čuo sam od ljudi koji su nas došli slušati da je bilo dobro i jako mi je drago zbog toga, jer je na bini bilo mnogo problema i neprofesionalnosti. Na Exitu dobro prolaze ‘veći’ bendovi dok se od ‘manjih’ valjda očekuje da budu sretni sto uopće nastupaju pa su uvjeti u kojima oni sviraju i tretman koji dobivaju često dosta loši.
Nastupate i na ovogodišnjme Art & Music festivalu u Puli. Repetitor sigurno spada u najuži izbor za pobjednika festivala. Kako vi gledate na ulogu jednog od favorita?
Bilo bi lijepo pobijediti, ali Goribor je prošle godine pokazao da pobjeda na tom festivalu nije najvažnija. Njima uskoro izlazi album za hrvatskog izdavača, a nisu pobijedili, tako da ja na taj festival gledam više kao na dobru priliku da nas ljudi u Hrvatskoj čuju ili da bar čuju za nas.
