Bohren & der Club of Gore: “Željeli smo zvučati kao pretučena verzija benda Sade”

Koncert koji će bend Bohren & der Club of Gore održati u Pogonu Jedinstvo 28. ožujka bit će gotovo unikatan glazbeni događaj ove godine, ne samo u Zagrebu već i u Hrvatskoj.

Taman i mračan atmosferski jazz sam po sebi dobra je pozivnica i za jazz
publiku, ali i za one koji su češće u Močvari, nego u Lisinskom.

Nedavno je ovaj bend iz malog njemačkog grada Mülheim an der Ruhr,izdao album “Piano Nights“, osmi po redu u karijeri i još jednom nije razočarao. Za poklonike njihova posebnog zvuka gostovanje momaka, koji iza mraka sporo prebiru po instrumentima ne prekidajući čovjeka u njegovim razmišljanjima, bit će događaj za pamćenje. Na pitanja u intervjuu odgovarao nam je multiinstrumentalist Morten Gass.Možete li nam objasniti što znači i predstavlja vaše ime?
Prvo smo se zvali samo ‘Bohren’, što je njemačka riječ za bušenje. Zamislite veliku bušilicu koja sporo, ali uporno buši u čvrstu čeličnu ploču. Nekoliko mjeseci kasnije dodali smo ‘& der Club of Gore’ zbog različitih, možda zbunjujućih, razloga. U čast nizozemskog instrumentalnog benda Gore koji nam je tada bio glavni uzor da postanemo instrumentalni bend, a također, volimo i krvave (‘gore’) filmove. ‘Club’ je dodano jer smo željeli svoju muziku svirati u zadimljenim malim jazz klubovima ili barovima kao pretučena verzija benda Sade.Čini se da bi vam kao preduvjet za nastup tišina publike trebala biti važna…
Jer nam je glazba toliko spora, pa moramo biti vrlo fokusirani. A bilo bi nam od velike pomoći ako se u prvom redu ne bi raspravljalo o filmovima o borilačkim vještinama.Recite nam nešto o tami na vašim koncertima. Pa da se publika ne iznenadi kad ne vidi bend.
Pa, nije baš potpuni mrak na pozornici. Imamo male reflektore koji čak i mijenjaju boje. Može se nešto od nas i vidjeti na pozornici.

Članovi benda fanovi su heavy glazbe. Je li Bohren bio vaša namjera da pobjegnete od glasnih gitara?
Djelomično. Nismo imali ništa više reći u heavy muzici što nije tisuću puta rečeno već ranije, a i bolje.

Kažu li vam ljudi da vole čitati uz vašu glazbu? Za mene to je postala savršena kombinacija, iako očigledno ne možete raditi oboje istovremeno jednako dobro.
Prijatelj mi je kazao da voli pisati račune kad sluša našu glazbu. Pa pošto već nema nikakvih pravila…

Čini li vam se kada da nema više takvih bendova na svijetu kao što je Bohren?
Činit će se malo megalomanski, ali da.

“Piano Nights” je konceptualan album?
Zapravo, svaki naš album je konceptualni. Ili je barem u središtu neka konzistentna tema koja nama ima smisla. Ovog puta to je tiha noć u baru na kraju svijeta.

Je li album “Sunset Mission” bio najvažniji u karijeri?
“Sunset Mission” bio je odličan korak za nas. Oformili smo vlastiti studio, naučili kako sami snimati i konačno smo dodali saksofon našem zvuku.

Kad vam netko kaže Hrvatska, što vam prvo padne na pamet?
Ćevapčići.

Zadnje pitanje uvjerilo nas je da su u pravu stanovnici BiH kad su se nedavno zabrinuli da bi im netko mogao ‘oteti’ njihovo najpoznatije i najbolje jelo.