Balkan Beat Box: “Podrška miru i kulturna razmjena glazbom naš je default!”

U utorak 17. travnja Balkan Beat Box, koji sebe ocrtavaju kao gypsy punk, electronica, funk, world music sastav dolaze u Zagreb.

Iza sebe imaju četiri studijska albuma i jedan album remikseva. Trojica mirotvorno nastrojenih Izraelaca odraslih u etnički miješanim četvrtima New Yorka na posljednjem su albumu odlučili biti i socijalno angažirani. Njihov glazbeni izraz usporediv je s onim Dubioze Kolektiv (i tekstualno, pogotovo taj posljednji album) i Kirila Džajkovskog.Dolazak je prilika da ih pobliže upoznamo, a tu nam je i dobrodošao telefonski razgovor s Orijem Kaplanom koji je s Tamirom Muskatom osnovao Balkan Beat Box krajem 2004. godine.Balkan Beat Box dolazi u Hrvatsku prvi put. Reci nam, za naše čitatelje, o podrijetlu imena Balkan Beat Box i relaciji s balkanskom glazbom?
Za odgovor je važno naglasiti da mi ne sviramo balkansku glazbu. Reći ću vam kako je sve počelo. Tamir i ja surađivali smo zasebno na različite načine s Gogol Bordellom u New Yorku. Onda smo nas dvojica s Eugeneom i Orenom iz Gogol Bordella napravili projekt J.U.F. koji je bio kombinacija postmoderne američke glazbe s uplivom DJ-evskog tipa, orijentalne glazbe i hard core electronice. Onda smo Tamir i ja počeli raditi nešto što prvotno nije imalo ime. U suradnji s dvije bugarske pjevačice napravili smo pjesmu “Bulgarian Chicks”. One su nam došle s pravim balkanskim etno zvukom koji se dobro složio s electronicom. Tada se smještaj zvuka u računalu, snimljena ‘balkanska glazbena kutija’, činila kao adekvatan naziv, odmah je upućivao o kakvom je miksu riječ. Balkan je ionako uz Mediteran uz koji smo nas trojica vezani podrijetlom. To je bilo prije sedam godina. Tomer Yosef nam se pridružio prije pet godina i razvili smo našu estetiku zvuka. To je kao što npr. Asian Dub Foundation ne svira azijsku glazbu.Odakle crpite glazbenu inspiraciju, koji su vaši glazbeni utjecaji?
Zabavna stvar je da je Tamirova majka Rumunjka iz Bukurešta. To je utjecaj Balkana, Istočne Europe. Zatim, mi smo proveli dio djetinjstva u Tel Avivu, pa je primjetan i utjecaj arapske orijentalne glazbe, reggaea s Jamajke, punka.

U vašoj je glazbi dakle vidljiv utjecaj više vrsta tradicionalne glazbe. Znate li što o hrvatskoj tradicijskoj glazbi?
Da, bio sam više puta u Dalmaciji, znam za dalmatinsko klapsko pjevanje. Ne znam je li vam poznato da smo surađivali sa srpskim pjevačem koji je dio manjinske zajednice u Hrvatskoj. Znamo se od snimanja albuma “Blue Eyed Black Boy”. On nas je odveo u Hrvatsku. A i moja obitelj je hrvatska jer sam oženjen za Hrvaticu, tako da sam ja gotovo Hrvat i da za razliku od jednog prosječnog Newyorčanina znam nešto više o Hrvatskoj.

Poznati ste po dugogodišnjoj potpori miru i kulturnoj razmjeni kroz glazbu. Zašto je to tako?
Mislim da nam je to nekako po defaultu. U gradu kao što je New York ljudi su izmiješani. Uvijek ima usijanih glava. Mi smo na više od deset godina napustili New York. Kad pogledaš natrag, na svoj dom, to je bolno. Živio si u multietničkom području i kad sad razmišljaš o tome s proširene perspektive, jer si otišao, migrirao, čini ti se da si mogao napraviti više. No, mi smo glazbenici, a glazba govori prva. Govori glasnije o onome čega se dotiče nego politički jezik.

Vaš novi album, “Give”, nešto je više elektronički orijentiran nego prijašnji albumi, pa i lirički izraženiji. Je li to novi korak u umjetničkom razvoju ili ste samo željeli raditi jače socijalno angažiranu glazbu nego prije?
Kad smo se opet okupili u Velikoj Jabuci, odlučili smo, naravno, poslati snažniju poruku. Sve je u tom snimanju postalo oštrije elektronički, doslovnije tekstualno. Željeli smo pojednostavniti našu poruku. Biti više zaigrani u isto vrijeme. Samo smo trojica pa smo bili koncizniji.

Putovanja su bila iza nas, zatvorili smo se u studio na nekoliko mjeseci i isprobavali mogućnosti. Unijeli smo u glazbu duh arapskog proljeća i protesta u New Yorku i Tel Avivu koji se osjećao u zraku. Imamo djecu i želimo reći da smo zabrinuti u kakvom će upropaštenom svijetu oni morati odrastati.

Kao glazbenik, što pronalazite kao pozitivno, a što kao negativno u drukčijoj ‘kutiji’, Pandorinoj kutiji globalizacije?
Riječ je o dobu u kojem smo svi iznimno pokretni u odnosu na bilo koji dio svijeta. Nije dobro to što velike kompanije žele vladati svijetom, postaviti dominantan jezik i vrijednosti. S druge strane to je dobro za glazbu. Lakše ju je distribuirati. Možeš doprijeti do više ljudi, nisu potrebne veliki sistemi poput velikih producentskih kuća, lanaca trgovina glazbom. Ni glazbeni magazini za komunikaciju s fanovima zbog društvenih mreža poput Facebooka. Nisi ovisan o mainstreamu producentskih kuća.

Koje biste pjesme označili kao one koje su usmjerile vaš rast kao benda kroz reakciju vaših fanova na pjesmu?
Ne znam, sve nas pjesme ocrtavaju i ljudi koji vole našu glazbu mogu ih prepoznati kao naše pjesme i reći – to su Balkan Beat Box. Postoji na novom albumu nekoliko njih koje su drukčije, npr. “Part of Glory” ima nešto drukčiji zvuk, više afrički, radosna je, čvrsta, jednostavna, ali vrlo ritmična. Zatim “Political Fuck”, (kombinacija poruke i vrištećeg ritma bubnjeva i trube, nekomercijalna, a namijenjena masama, op.a.) od starijih neki uvijek preporučaju “Bulgarian Chicks”, s “Balkan Beat Box” albuma, dosta se toga dogodilo otada, neki spominju “Hermetico” s “Nu Med” albuma, jedan od naših hitova u kojem smo kombinirali rap/hip-hop s mariachi, balkan i orijentalnim ritmovima.

Postoji li nešto čudno ili bizarno što se dogodilo u vašoj glazbenoj karijeri?
Nešto čudno? Ne pada mi sad na pamet. A da! Svirali smo na jednom festivalu u Francuskoj u Bretanji pred deset tisuća ljudi poslije Buena Vista Social Cluba. Bio je perfektan ljetni festival i dan. Trebali smo početi s prvom pjesmom. Raspoloženje je bilo odlično kao kad znaš da je pred tobom odličan koncert. Naš pjevač Tomer upitao je publiku “Kako ste?” i pao s monitora tri metra u dubinu na zemlju. Samo je ležao na pijesku i nije se micao. Odbacili smo instrumente i skočili k njemu. Nismo više mislili na koncert. Prepali smo se da je umro. Deset tisuća ljudi je vikalo, nisu znali šalimo li se s njima. To je bio strašan trenutak. Hitna je stigla, a on je bio ok. Dobro se natukao i morali smo otkazati turneju i čekati da mu se rebra oporave.

Što želite poručiti fanovima u Hrvatskoj?
Jako se veselimo dolasku u Hrvatsku i prijateljima. Često dobivamo mailove s pozivom “Dođite u Hrvatsku“. Napokon nas evo, radujemo se vidjeti sve te ljude koji su nas čekali sve ovo vrijeme i očekujemo dobru zabavu.