Andrej Sevšek (Punk Rock Holiday): “Organizirati ovakav festival je postao lifestyle, a nikako posao”

9039

Dvije godine nakon našeg prvog intervjua sjeli smo na još jednu čašicu razgovora s Andrejem Sevšekom, jednim od organizatora Punk Rock Holidaya.

Od Andreja, kojeg je lako prepoznati (zimska kapa), no teško uhvatiti, saznali smo neke stvari ‘iznutra’, dobili dva vjerojatna imena za idući festival i hrpu zanimljivih informacija o susjednom nam punk festivalu.

Rasprodali ste ovogodišnje izdanje festivala 5 mjeseci unaprijed…

Da, ovo je prvi put da smo zapravo uopće rasprodali festival. Prošle godine je recimo jedan dan bio rasprodan, kad su Flogging Molly nastupali.

Znači da više neće biti jednodnevnih ulaznica, baš kao što ih nije bilo ove godine?
Tako je, samo festivalske idu u prodaju – njih 5000 i to je to. Samo je kaos s tim jednodnevnim posjetiocima. Dođe recimo ekipa na dan-dva, na NOFX ili neko drugo jako ime, i onda se ukampiraju i ostanu piti u kampu cijeli festival i zajebavaju ove koji su platili za sve dane. Rade kažin non-stop. Punk Rock Holiday je baš to što ime kaže – holiday, vacation, odmor – ideš tu na tjedan dana, ne na jedan bend. Na NOFX možeš ići bilo gdje na solo svirku. Rock Otočec recimo i slični jedno ili dvodnevni festivali, nije mi to to, kužiš? Dođeš pogledati koncert i ideš doma. Skoro nitko nema poštovanja prema manjim bendovima. Tu dođeš par sati prije glavnih bendova na plažu i daš im potporu i to bi trebalo tako biti, to je festival. Uvijek pronađeš nešto novo, bend, prijatelja, iskustvo. Na jedan dan to ne možeš.U kojem trenutku ste znali kako bi ovo izdanje festivala moglo biti skroz sold-out?
Prošle godine u devetom mjesecu, kad smo krenuli s prodajom jeftinih ulaznica. Prodali smo ih 1500 u jednom danu, pa još u prosincu kad smo objavili Descendents i NOFX išlo je oko 100 ulaznica na tjedan. Ljudi nas nisu ozbiljno shvaćali kad smo rekli da će biti rasprodano pa su neki ostali bez ulaznica.

Mislite li povećavati kapacitet festivala?
Ne, to je to.

Ok, ima li nešto na čemu još morate poraditi, nešto što misliš da bi trebalo biti drukčije i bolje s vaše strane? Znam da ste uređivali kamp prostor i tuševe, a skejteri i roleri su dobili i rampu…
Svakako ćemo skate park proširit sljedeće godine jer je bio totalan hit. Svake godine gledamo kako stvari funkcioniraju i što bi mogli bolje odraditi. Ali ne previše jer ne želimo da festival postane plastičan. I male greške daju dušu festivalu.

Puno bendova se vraća, i manjih i većih, brine li te da bi ljudima moglo dojaditi svake dvije godine gledati iste bendove ili je baš to ono zbog čega će se oni vraćati?
Pa ne ponavljaju se previše, pogotovo ne svake godine. Možda 10% bendova, koji su svirali u zadnje dvije godine. Nekako je plan da se bendovi vraćaju svake tri godine i to samo oni koji su napravili vrhunski šou i koje publika hoće da se vrate. NOFX, Anti-Flag, Authority Zero, Sick of it All i A Wilhelm Scream su recimo skužili atmosferu festivala i publiku 100%, tako, da ne žele propustiti prilike da se vrate, a ljudi će to uvijek pozitivno prihvatiti. Da, također u line-up nećemo nikad neke ogromne zvijezde dovoditi. Nećemo trošiti lovu ni na bendove koji su nas prije odjebali, a sad kad smo rasprodani bi svirali. Bendovi koji su nas podupirali uvijek će svirati tu. To su nam sada frendovi, kao obitelj smo. A Wilhelm Scream i Authority Zero mogu biti sad već headliner dana na festivalu, što su oboji i dokazali ove godine. I to mogu bit samo na PRH i nigdje na nekom većem festivalu. To je unikatno na PRH. Ovo je izrađeni festival – sve je taman, svima je do jaja. Želimo to ovako zadržati.

Kako je bilo bukirati bend u prvoj ili drugoj godini festivala, a kako to izgleda sada?
Kaos. Prve i druge godine smo svaki bend 500 puta pitali hoće li svirati – nitko nije bio zadovoljan s onim što smo nudili. Nudiš bendu 5000 eura, oni ‘oće 10. Sada svi znaju da smo fer festival i da je to što smo ponudili realno ono što možemo ponuditi. Uostalom sada i žele svirati tu. Prilagodili smo se i na način da ne sviramo za vikend, nego kroz tjedan. Recimo Descendents u Njemačkoj za vikend imaju puno veću ponudu nego tu – zato smo to napravili od ponedjeljka.

Muziku podržava

Odakle je stiglo najviše ljudi ove godine?
Iz Njemačke, 35%, na 16-17% su Austrijanci.

Tko slijedi dalje?
Engleska pa Slovenija i Belgija. Onda sve ostalo. Imamo ljude sa svih kontinenata. 47 zemalja.

Kako stojite s regijom?
Loše. Mislim da je 40-50 Hrvata ovdje. Bosna isto loše, možda pet ljudi. Srba isto ima malo, iako mislim da ih je ove godine više nego Hrvata.

Zašto je to tako?
Ne znam, stvarno ne znam. Mislim da je svima njima skupo, a zapravo uopće nije. Bio sam sad na SuperUhu i pivo je mislim 20 kuna, malo manje od 3 eura, nije to toliko velika razlika. Usluga je tu na nivou, imaš izbora koliko hoćeš. Odeš na Groezrock u Belgiju i imaš pivo, vino, vodu i Monster – ovdje ima svega, nema samo hamburgera i piva. Radimo na tome da je sve na zaista visokom nivou. Po troškovima bi nam ulaznica trebala biti minimalno 150 eura. Ako ideš u neki kampić šest dana kampirati platio bi isto vjerojatno isto kao tu – samo tu za tu cijenu dobiješ i odlične koncerte.

Je li ti žao što nema više ljudi iz regije?
Da! Mi smo i započeli taj festival da bude regijski, da se okupi scena i ljudi odavde i da bude prepoznat od svih, ali najviše naših. Dobili smo više-manje ništa, ljudi su se čak i žalili da smo skupi, da ovo nije punk, da smo kapitalisti, kužiš? Ma odjebite. Puno ljudi misli ako nešto plate da mi ništa ne platimo, kao da nam sve ide u džep. Tako i bendovi – žive od punka, ali rade za to. Taj stav da u punku ne možeš zaraditi je bezveze – mi radimo cijelu godinu, nije da se sjetimo 15 dana prije i složimo festival. Svakako bi mi bilo drago da su Slovenci, Hrvati i regija glavnina festivala. Čak su i Talijani po meni podbacili ove godine, ima ih 5%. Tu smo na granici i mislili smo da će to ove godine biti puno više. Kad pričam s njima osjetim da su zatvoreni, teško prelaze granicu i barijera im je jezik jer ne pričaju najbolje engleski. Kao da im je draže pet sati putovati u Milano nego skočiti to Tolmina.

Vidio sam da se o PRH piše na utjecajnoj američkoj stranici Dying Scene. Kako ste zadovoljni s medijskim pokrićem u Sloveniji, državama regije i u svijetu i koliko vam to znači?
Slovenija je katastrofa! U regiji, znači Hrvatska i Srbija su vrhunski novinari, koji pišu vrhunske recenzije, a kod nas je sve copy paste. Odustali smo na žalost od toga. Čak ni medijske objave ne pišemo više na slovenskom jeziku.

Koliko vas radi na festivalu kroz godinu, a koliko tijekom održavanja?
Ja i Niko radimo cijeli imidž festivala 24/7, 365 dana na godinu. Živimo PRH svaki dan. Onda je još par ljudi s Metaldays, koji rade cijelu produkciju u smislu logistike. Na samom festivalu radi sve skupa oko 400 ljudi i još oko 100 volontera.

Opiši mi jedan radni dan u pripremi festivala, recimo zimi – vidio sam da ste dobili 160 prijava za beach stage i hrpu cd-a i ploča od bendova koji vam se žele predstaviti…
Uf, to mi je jako teško pitanje. Kako sam rekao, nema tu radnog dana u uredu. Zato i volimo to radit. To nam je još uvijek kao hobi. Zabava. Organizirati ovakav festival je zapravo postao naš lifestyle. Nikako posao. Mislim da se baš to osjeti i na atmosferi festivala.

Ima li neki bend koji želiš dovesti, a znaš da iz nekog razloga ne možeš?
Mmm, ne. Mislim da će svi doći.

Rancid?
Evo sljedeće godine napokon dolazi Lars Fredrikson pogledati festival.

Samo kao gledatelj ili će i svirati?
Dolazi s nekim drugim projektom jer ga zanima kako izgleda festival. On odlučuje o tome gdje će Rancid svirati. Znači, Rancid možda za dvije godine. To mi je ustvari želja, ali nisam siguran da će oni prihvatiti naš uvjet da nema ograde. Onda zašto bi ih na silu vukli ovdje i slagali ogradu samo za njih? Fora bi mi bilo dovest Rancid da ih Slovenci i Hrvati vide, ali radije bih više manjih bendova s kojima su svi zadovoljni, s kojima je jednostavno raditi. Ne želimo si komplicirati život. Glupo bi bilo zbog jednog benda razbijati koncept festivala.

Ima li još neki bend osim Rancida koji jako želiš da svira ovdje?
Refused – gledao sam ih tri puta, to je najjači bend uživo ikad. Kao Rage Against The Machine u najboljim danima.

Kad smo kod Ragea, bi li doveo novooformljeni Prophets Of Rage s članovima RATM koji imaju snažnu poruku, a nisu punk?
Ne znam. Svaki bend koji je u tom nekom điru ima šanse svirati tu.

Što je s Bad Religion?
Iskreno, imali smo loše iskustvo s njima. Oni sada ne bi prihvatili stage diving. A bili su tu, svirali su i Exit. To je isto bend koji je bolje da gledaš recimo u Ljubljani na Križankama. Nisu više bend za ovaj festival. Sigurno će inzistirati na ogradi i opet ćemo se vratiti na 2011., a mi smo to prošli. Neću reći da Bad Religion i Rancid sigurno neće tu svirati, ali mi bismo htjeli da oni prihvate naše uvjete. Ni s NOFX nije bilo lako sve dogovorit. 2014. je bio incident, ali oni kuže što smo napravili s ovim festivalom i uživaju tu. Bad Religion je pod agencijom koja ima Rammstein i bendove koji uopće ne kuže da postoji nešto drugačije od hrpe stranice nekih ugovora. Mi ugovore praktički ni ne čitamo.

Stisak ruke, old school?
Tako je.

Je li s Bad Religion problem samo kod menadžmenta ili i kod benda?
Svaki bend si odabere menadžment koji mu paše, ali nije sve u menadžmentu. Mislim da bi svaki punk bend bi trebao znati što menadžment radi. Menadžer treba prezentirati bend. U punk sceni trebaš imati kontrolu nad time i svi u tvojoj ekipi se moraju ponašati kako se ti kao bend želiš pokazati. Mislim da nije fora da samo dođeš na binu i odsviraš i to je to.

Ima li neki bend za koji znaš da će svirati drugu godinu, a da nam smiješ otkriti?
Najvjerojatnije će se Toy Dolls vratiti. Pitali su već i za ovu godinu, ali smo odgodili. Njih i SNUFF kao mali paketić jer tu je Duncan Redmonds. A za ostalo ne bih htio govoriti jer smo svima rekli da ćemo ponude slati tek kad završi ovaj festival. Isto tako, punk bendovi nisu kao metal bendovi i ne planiraju toliko unaprijed. Recimo Sick Of It All i Lagwagon su počeli slagati turneju već kad smo mi završili line-up, zato smo ih i stavili dan prije. Tako se dogodi da prebrzo složiš festival i za dva mjeseca dobiješ ponudu od takvih bendova i moraš im reći kako nemaš mjesta. Sad nam je to i slatka briga – svi žele svirati tu.

Onda bi posjetioci trebali biti spremni na nulti dan i iduće godine…
Pa vidjet ćemo kako će to ove godine proći. Prva dva dana su bum, ljudima padne energija i znaš, onda padne intenzitet na koncertima. Najviše se to zna dogoditi četvrtkom, no u petak onda još nađu nešto snage. Puno faktora ovisi, teško je planirati. 4000 ljudi je došlo na nulti dan, a došlo bi ih i više da se to znalo ranije.

Imate li potporu slovenskog ministarstva kulture?
Ne. Mislim, plate nam 10.000 eura što je za festival koji ima više od pola milijuna eura troškova malo smiješno.

Turistička zajednica?

Ma ništa, imamo 90 posto stranaca, to bi trebao biti njihov interes svakako. Plaćamo turističku taksu za kamp i dogovorili smo da oni sav novac od festivala investiraju tu – napravili su sad rasvjetu, sredili su neku kanalizaciju, nešto se događa. To je više manje to. Čak i sponzori su nam stranci. Kužiš, lokalni mobitel, lokalno pivo, njima je važno da su svugdje, a dali bi siću. Dobiješ ponudu recimo ako prodaš 100 bačvi pive dobiješ 10 gratis, mislim kakav je to deal?

Stvarno šteta, pa punkeri i metalci pune privatni smještaj i trošite u trgovinama u srpnju i kolovozu zbog PRH-a i MetalDays.
Da, da… Još je i s inspekcijama problem. Nemamo nikakvu podršku iako donosimo porezni novac od stranaca, donosimo zaradu izvan granica u Sloveniju, a oni misle kao pošto imamo hrpu ljudi sigurno negdje ne plaćamo porez. Vjerojatno ćemo dobiti kaznu 10.000 eura jer smo prekoračili ograničenje od 420 eura koliko kao smijemo platiti bendovima, a morali smo im platiti odmah jer i oni imaju svoje troškove. Kužiš, isplatili smo im recimo 1000 eura i platili porez, a sad ćemo zbog toga platiti i kaznu jer po zakonu smijemo isplatiti samo 420 eura. To su glupe fore koje nerviraju.

Stvarno glupost…
Isto je i s merchandiseom ove godine. Bendovi ako žele prodavati moraju imati porezni broj u Sloveniji, fiskalnu blagajnu… Imali bismo 30 štandova ove godine, ali ne možeš to sve srediti. Tko će sad iz Njemačke postavit šator, iznajmit blagajnu i platiti 22% poreza na sve što prodaju za samo jedan događaj?!

Ništa ne olakšavaju?
Ništa. Nitko dosad u Sloveniji nije radio festival na ovakvom nivou i nitko nije skužio da je zakon katastrofa i da treba naći neku varijantu da se ovakve stvari promjene. Groezrock ima recimo paušalni porez i svaki bend normalno prodaje svoje stvari. Mi trebamo za njih radit usluge za koje nam trebaju ljudi kojima moramo platiti, pa prijevoz i slično, pa slovenski porez i razne gluposti tako da bendu ostane možda 40 posto. Ali, to nije naša greška, to je sve ova država koja glupo funkcionira.

Mislio sam da je kod vas bolje nego kod nas…
Ma kakvi. To se sad s novom vlasti promijenilo nakon nove godine i sve su nam sjebali.

Sranje…

Totalno. I nemaš nikog s kim možeš normalno razgovarat. Treba napraviti neku regulaciju za ovakve one time stvari.

Prije dvije godine rekao si mi da ste i dalje u minusu, jeste se izvukli?

Još imamo nešto, neke stvari za otplatiti, no mislim da ćemo to ove godine sve počistiti. Sold out festival bi trebao nešto i zaraditi.

Što si slušao dobro u zadnje vrijeme?
Uz sve ove dobre i velike bendove meni su uvijek fascinacija oni manji koji sviraju na beach stageu recimo. Čovjek ni ne zna za njih, a odlični su. Recimo Straighline. Mislim da će se glazbena industrija morati promijeniti jer se sve izdavačke kuće sad hvataju za ove velike bendove gdje još ima nešto novca. Globalni problem je što skoro svi dižu ruke od manjih izvođača. I prodaja pada – u Njemačkoj se recimo novi Descendents album prodao u 4000 primjeraka, znaš koliko je to malo… Ali opet, na osmom su mjestu u Njemačkoj što je vrlo dobro mjesto. Sad se prodaju live svirke i to je budućnost. Ne znam, baš smo jučer nagađali koliko bi ljudi došlo na Descendents u Ljubljanu – nemamo pojma. Tu je samo 500 Slovenaca, kužiš. Možda bi došlo 1500, možda 5000. Cijeli ovaj biznis je totalni rizik.

Jesi li optimist?
Ma ja mislim da će biti bolje, punk bi trebao biti optimističan. Ako te nešto jebe napraviš si kako treba.

Možda da vi pokrenete Punk Rock Holiday izdavačku kuću?
Razmišljali smo o tome, ali to je stvarno biznis, a mi se ne želimo previše bavit birokracijom.

Osim Bird Attack Records iz Amerike koji su se vratili, ove godine surađivali ste i s najvećom nezavisnom izdavačkom kućom Fat Wreck Chords i izdali posebnu ploču – kako je došlo do te suradnje i misliš li da je to nešto što bi se moglo ponoviti? Imate i premijeru filma Fat Wreck Punkumentary među prvima u svijetu…
Pa skužili su da smo postali jedan od najutjecajnijih punk festivala u Europi, koji uz to svake godine puni listu s njihovim bendovima. S Erin (suvlasnica Fat Wreck Chords, op.a.) smo se sreli na Punk Rock Bowlingu u Vegasu ove godine i sve dogovorili uz pivo. Tako to ide.

Jesi znao da Fat Mike…
Nosi haljine? Jučer me zaštitar pitao što je on, gay ili što.

Jesi znao da je bio trijezan, bez droge i alkohola kako se hvalio, oko 80 dana – sve do ovog festivala?
Ma sumnjam da je bio trijezan.

Hvalio se na društvenim mrežama. Baš sam mu išao čestitati poslije koncerta pa je onako malo posramljen rekao da je sjebao.
Čuo sam za 60 dana i ljudi su ga vidjeli, da je pio jučer. Ali ok, ja mislim, da je straight što se drugih droga tiče.

Možda sam krivo zapamtio…

Ali zajeban je on lik… Pogotovo kad je trijezan. Nastup im je bio dobar, ali ne odličan. Prošli put je bilo bolje.

– Prvog dana početka pretprodaje, 11. mjeseci prije sedmog izdanja festivala, ulaznice skoro već rasprodane. Niti jedan bend još nije najavljen. Za više informacija pratite www.punkrockholiday.com

Muziku podržava