Aljoša Šerić (Pavel): “Ja sam sretan čovjek i uopće me ne zanimaju socio-političke teme”

11088

U našoj državi mladim bendovima nije lako jer se teško dolazi do diskografskih ugovora, a odlične svirke i nisu neki pohvalni preduvjet. Ipak, prije par godina, Ramirez se uspio izvući iz demo scene mnogim zapaženim nastupima koje su okrunili izvrsnim prvijencem.

Prošle godine izdali su ponešto slabiji nastavak “Copy/Paste“, da bi potom frontmen Aljoša Šerić postepeno počeo dovršavati svoj projekt pod nazivom Pavel.

Neke pjesme su već odavno napisane, ideje za mnogo njih su se dugo vrzmale po Aljošinoj glavi, pa je tako nedavno nastao i prvijenac “Pavel” koji je mnogo laganiji od matičnog benda. “Morska” je bila ljetni hit, “Moj stan je prekinuo s njom” lagano prati uspjehe prethodnog singla, a na “Pavelu” ima još nekoliko prelijepih balada.

Ovo je bio idealan povod da malo popričamo s Aljošom da nam prezentira novi materijal i buduće planove, što s Ramirezom, a što s Pavelom.

Za početak bih te pitao par ‘standardnih’ pitanja, onako za zagrijavanje… Kako je jedan odvjetnik zalutao u rock vode?
Treba obrnuti stvari, prvo je bila glazba, pa sam tek nešto kasnije postao odvjetnik. Pravo je posao, glazba je ljubav, i tu prestaju sve nedoumice.

Muziku podržava

Ramirez je bio dosta popularan i prije samog objavljivanja prvijenca s kojim je dokazao svoju kvalitetu, dok je s drugim albumom malo ‘pao’… Kako ti gledaš na tu situaciju?
Žao mi je što drugi album nije prošao kao prvi, međutim u jednadžbu treba uvesti i činjenicu da smo s prvim albumom bili novi, friški, stoga smo i medijski bili eksponiraniji, a nisu odmogle ni većinom izrazito povoljne kritike u tisku.

Stvorio se hype, prilično umjetno, nakon kojeg smo se neizbježno strmopizdili unatrag. Sad je sve ok, u normali, uz nas su ostali istinski fanovi, čemu uvelike kumuje i naš forum na stranici myramirez.com, grupica entuzijastičnih ljudi kojima ovim putem skidam kapu sa svoje ćelave glave.

Da li je možda to i dio razloga što si se malo odmakao od njega i osnovao novi bend Pavel? Kako je uopće došlo do tog novog projekta?
Pjesme za Pavel su bile uvijek tu negdje, čekale su povoljan vjetar i mirno more. Čak i da je “Copy/Paste” razvalio, što nije, Pavel bi se svejedno dogodio.

Kako je ostatak Ramireza prihvatio tvoju odluku da napraviš mali odmak od njih, pošto je jedino bubnjar Goran u oba sastava?
Isprva je bilo malo dizanja obrva, što je normalno, jer bih i ja slično reagirao na objavu nekog člana da ide raditi nešto nevezano uz bend, međutim nakon nekog vremena sve je sjelo na svoje mjesto.

Koliko sam shvatio, “Morska” se nikako nije uklapala u materijale Ramireza, a sada je jedna od osnova albuma… Da li postoji još koja takva ‘skrivena’ pjesma u tvojoj pjesmarici? Da li je Pavel projekt od samo jednog albuma ili će u budućnosti biti još koji uradak ove grupe?
Bit će sigurno, obzirom da ja pušim singer/songwriter scenu, svako malo naiđe pjesma poput “Empty” od Raya Lamontagnea koja mi uzbiba dlačice na rukama. “Morska” je bila prva, poslije su uslijedile ostale, a za stvari koje su recimo slične tom izričaju neće biti mjesta na Ramirezovom trećem albumu za kojeg trenutno pišem tekstove. Imam već napisanih takvih bar pet-šest pjesama koje će se zasigurno naći na budućem albumu Pavela.

Istoimeni album kao i grupa “Pavel” je vani… Kakva su očekivanja od njega?
Već su premašena, “Morska” se izvrtila pošteno, a “Moj stan je prekinuo s njom” prolazi i više nego dobro, ako uzmemo u obzir činjenicu da u dosta intervjua odrađenih za ine radiostanice urednici pitaju stvari poput: ‘Pa kakav ti je to naziv pjesme, o čem se tu zapravo radi?’ Neš’ ti začkoljaste pjesme, ali dobro.

Moram priznati da mi se album svidio, da je dosta nježniji i laganiji nego Ramirezovi albumi, ali na njemu prevladavaju i nesretne ljubavi, odnosno prekidi. Je li Aljoša stvarno tako nesretan ili se u takvoj ljubavnoj poetici najlakše izraziti?
Ja sam sretan čovjek, priznajem, nekad plačem, ali najčešće je plač induciran alkoholom. Ponovio sam već bezbroj puta da se ne snalazim u socio-političkim temama, čak štoviše, uopće me ne zanimaju.

Na nekoliko pjesama si ugostio Maju iz Detoura. Kako je došlo do te suradnje?
Maja je predivno otpjevala vjerojatno idući singl “Ako si za, mogli bi jednom izaći”, a ‘posudila’ nam se i na još dvije pjesme kao prateći vokal. Kad sam pisao taj duet, na pameti mi je bio ženski vokal iz grupe Beatiful South, ali s obzirom da je Britanija daleko preko mora, dosjetih se naše Maje koja ima jedan od najljepših vokala na sceni.

Neki naslovi pjesama (“Bajke još postoje” i “Zvončicu može biti sram”) daju otkriti da se u tebi još uvijek krije dijete koje uvelike vjeruje u bajke i njihove ideale. Da li Zvončicu stvarno može biti sram? Ima li i stvarne Zvončice?
Bilo je par Zvončica u osnovnoj školi, zaljubljive sam prirode, međutim sve se svodilo na beskrajne vožnje Pony biciklom po Spinutu u Splitu i promatranje iz prikrajka; bio sam šonjo, vjerojatno sam to i ostao do danas, samo dobro glumim.

Otkud ideja za “Tko je stavio prosinac u svibanj”? Pa to je čista i vesela country pjesma i svojim pozitivnim ritmom odskače od mirnijeg ostatka albuma.
Kako u Pavelu svira i Rista Ibrić (Plava trava zaborava), najbrži violinist istočno od Pecosa, bilo je šteta da ga ne iskoristim, pa sam napisao i jednu kaubojsku. Vesela jest, ali ima dovoljnu dozu sjete, tako da ne mislim da previše odskače od cjeline.

Da li bi mogući uspjeh “Pavela” značio i raspad Ramireza ili je Ramirez ipak glavno oružje Aljoše Šerića?
Ramirez jaše dalje, to je fakt. Nismo napravili niti pola onoga što mislim da trebamo, dok god se to ne dogodi, Ramirez ima razlog postojanja.

Kakvi su daljni planovi? Vjerujem da slijedi neka turneja s Pavelom, promocija, a poslije toga?
Bit će promocija, vjerojatno u siječnju u klubu Sax! u Zagrebu, tijekom zime i proljeća nadolazeće nam godine ćemo pustiti van još najmanje tri singla s albuma. Nakon toga na red dolazi novi Ramirez.

Da nisi glazbenik, već običan slušatelj, čemu bi više težio, Pavelu, Ramirezu ili nećem sasvim trećem?
Ja sam prvo i bio slušatelj, neke od najdražih uspomena su mi skidanje celofana s najdražih mi albuma i snifanje knjižice, bio to album od Damiena Ricea, Leonarda Cohena, U2-a ili možda RATM-a, nevažno. Slušam svašta i slušam stalno.

Pred nama je blagdansko vrijeme. Kakvo imaš ti viđenje i iskustva s masovnim potrošačkim ludilom s Djeda Mrazima, Sv. Nikolama i slično? Nije li se malo previše komercijalizirao Božić?
Ja to volim, volim gužvu u Bogovićevoj, red pred kioskom za kobase i kuhano vino, kakofoniju simultano svirajućih lutkica Djeda Mraza i rentanje božićnih filmova. Još sam klinac, zapeo sam negdje u dvanaestoj, samo što tijelo ne sluša mozak.

Gdje i kako ćeš dočekati Novu 2008., s društvom ili poslovno?
Možeš li zamisliti novogodišnju zabavu na kojoj svira Ramirez ili Pavel? To bi zaista bilo depresivno.

I za kraj, imaš li još kakvu poruku za svoje fanove? Možda još nešto reći čega se nismo dotakli, a bitno je?
Uzimajte vitamine, vani postaje hladno.

0 Shares
Muziku podržava