Zoster “Najgori” – Priča o Tadijinim problemima

Zoster je bend koji dolazi iz Mostara i nakon osam godina studijske pauze, vratili su se s novim, petim po redu, albumom “Najgori”. Vrijeme su prikratili hrpom singlica izdanih proteklih godina, a one su, uz par novih stvari, objedinjene na ovom albumu.

Na albumu su ispremiješani mnogi žanrovi. Ima tu od klasičnog pop-rock zvuka do hrpetine synthova u čestim elektro-stvarima, a posjete i reggae i mnoge druge žanrove (o čemu ću u narednim redovima…). U tekstualnom dijelu, jasno je podneblje iz kojeg dolaze jer koliko god možda i melodije bile vedre, stihovi to svakako nisu. Redaju se i redaju, kao da ne postoji svijetlo na kraju tunela.

Uvodna “Kuda idu svi ti ljudi” balkanski je reggae s jakim synth refrenom koji je poprilično pamtljiv, pa uopće ne treba čuditi što je ovo već objavljeno kao singl, te je postavljena kao pjesma koja će otvoriti album. Do nje je jedna od najprodornijih pjesama na albumu, naslovna “Najgori”, koja balansira u disco-rock điru. Ova pjesma je stvorena da postane hit.

“Treba mi keš” zabavni je dance komad koji evocira ’80-e, a ‘najgori’ dio je pomalo iritirajući refren koji nakon nekoliko preslušavanja postaje podjednako zabavan kao i ostatak pjesme. “Mozak na pašnjak” počinje vrlo ambijentalno, da bi se negdje u sredini pretvorila u mračni, tvrdi disco komad kojeg izdižu zborski vokali.

“Jesam ti rekao” još je jedna pjesma koja je duboko uronjena u synth-pop zvuk ’80-ih ovih krajeva, “Čovjek zvani činjenica” vraća se reggae zvuku obogaćenom odličnim puhačkim dionicama zbog čega se skladba ističe kao jedna od najboljih na albumu. “Tadija” je u svakom pogledu najmračnija pjesma albuma jer su tekst o narkomanu uklopili u vrlo atmosferičnu melodiju koja dodatno pojačava ‘težinu’ tematike koja je obrađena.

“Čovjek želi da je ptica” klasična je pop-rock stvar koja nastavlja priču o Tadiji. Sljedeća “Ja sam svoje voljeno” još je jedna pop-rock stvar koja se fino nadovezuje na prethodnu, posebno u liričkom dijelu, dok posljednja “Bajna” djeluje kao neka uspavanka za sam kraj albuma.

Tadija je glavni lik koji se provlači kroz većinu albuma. Život mu nije bajan, ali tako to ide u našim krajevima. Što se tiče samog Zostera i njihovog novog albuma, opisao bih ga na sličan način. Žanrovski je poprilično šaren, što djelomično odvlači pažnju slušatelja, ali je jasno zašto je tome tako, s obzirom na to da je polovica albuma već objavljena kao singlovi i prije izlaska albuma. Tako možda album stilski nema koherenciju, ali tematski je svakako ima. Reggae pjesme su možda previše komercijalnog zvuka, disco je donekle zabavan, dok predvidljivost pop-rock pjesama možda djeluje najuvjerljivije.

Sve u svemu, sasvim solidno s nekoliko pravih ‘killera’!