Zbogom za novi početak?

Sjećam se da sam s velikim uživanjem slušao album “Oversky Ballkanishe Re-Form” skopskog benda Blla Blla Blla. Bilo je to prije otprilike šest godina. Album je bio vrlo skromno medijski propraćen.

Odrađeno je tek nekoliko nastupa po regiji (Exit, Aquarius, nešto MTV-a) samo toliko da se kaže da se nešto u vezi albuma zbilja i događalo. I to je to. Na žalost! Kažem na žalost, jer taj je uradak meni osobno ostavio dojam jedne vrlo uzbudljive priče.

“Lamtumirë” (‘Zbogom’) vjerna je slika Blla Blla Blla, sada, u 2011. godini. Totalno nova postava benda, ili rekao bih, prateće infrastrukture potrebne da bi vokal Idriz Ameti mogao u potpunosti realizirati svoje umjetničke vizije, ali i barem na trenutak osloboditi se svojih unutarnjih nemira koje je nemoguće ne osjetiti slušajući sva tri albuma Blla Blla Blla.

A “Lamtumirë” baš i nije ploča za koncert ili radio-frekvencije. Ovo je savršena podloga za teatar, film, ili kabare. Vibra je dobra, uši se brzo prilagode gotovo ujednačenom ambijentu svih šest pjesama. Album je na trenutke gnjevan, ali moram reći da ne osjećam punkersku dušu prethodna dva albuma. Bend Blla Blla Blla odlepršao je u neke nove prostore. I to je dobro.

Prva u nizu, “Mustafa Kairo“, odlična je kombinacija zarazne melodije i Idrizovog monologa kojeg ne razumijem jer je kompletan album otpjevan na albanskom jeziku. Veliki utjecaj Toma Waitsa je očigledan u njegovom performansu. “Kujt i Bie” otkriva sve nedostatke skoro pa produkcije made in dnevna soba, ali super mi zvuči ta ogoljena kombinacija violine, bubnja i bas gitare. Slično je i na naslovnoj “Lamtumirë” gdje Idriz na trenutke čak i zapjeva. “Iha Lla Lla” možda je i najkompletnija kompozicija na ovom albumu ali nakon devet minuta fokus je odavno izgubljen. Siguran sam da bi pjesma “Torba” moćnije djelovala uživo.

Cjelokupan dojam je da nedostaje strasti i emocija. No to ne znači da trebate preskočiti priliku da preslušate nešto drugačije. Oni su snimili dobar album, no nisu snimili svoj najbolji. Najbolji još uvijek nestrpljivo čekam.

Tekst: Marko Cacanoski