Dragonland
Under The Grey Banner
Datum izdanja: 18.11.2011.
Izdavač: AFM Records/Trolik
Žanr: Heavy Metal, Power Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“Under The Grey Banner” peti je album Dragonlanda sniman u nekoliko studija, sa završnim ‘touchem’, odnosno mixom Jacoba Hansena u njegovom studiju u Danskoj.
Tehničke podatke upotpunimo i s onima kako je ovo finalni dio “The
Dragonland Chronicles”, glumac Fred Johanson u ulozi je antagonista, sva
tri pjevača Amaranthea, Elize Ryd, Jake E i Andy Solveström, sudjeluju
na albumu, a risač covera je Damian Bajowski, poznat po multiuspješnoj
PC igrici “The Witcher”.
Album se nadovezuje na “The Battle of the Ivory Plains” iz 2001. i “Holy Wars” iz 2002. i konceptualnog je karaktera s manje-više karakterističnom pričom o borbi dobra i zla u fantasy svijetu za nove, bolje poretke. Nekima ofucana, nekima uvijek dobrodošla priča o boljim vremenima u kojima će pojedinac, ali i zajednica, imati svoj dio zelenih poljana i šumskih prostranstava u kojima će pronaći mir. Dakle, nešto karakteristično za Rhapsody Of Fire, s kojim bismo Dragonland i mogli usporediti.
Duboka i emocionalna priča je ovo s mnogo vokalnih i instrumentalnih ‘sučeljavanja’ svjetla i mraka, prijatelja međusobno, te kontra neprijatelja, sa srednjevjekovnom fantasy atmosferom, elementima nekoliko vrsta metala i s pokušajem da se priča prenese u svijest slušatelja koji bi se uz album osjećao kao da gleda film. To je dosta dobro napravljeno i jedna je od najpozitivnijih značajki albuma, jer slušatelj zaista mora biti koncentriran želi li album ozbiljno proučiti.
Jak je tu utjecaj srednjevjekovne-epske-dramatične atmosfere, ima puno naracija, pjevačkih izmjena i dopuna, s naglaskom da su ‘pozitivni’ muški ipak malo premekani, gomila interludija, prijelaza, pokoja solidna solaža, mirno, a i ‘razjarenije’ bubnjanje, ima i ‘težih’, ‘tromih’, mračnijih doom riffova, folky utjecaja, orkestralnih dijelova, klavijaturističkih pasaža i svega što ovaj album na određeni način povezuje s filmskom glazbom, izvuče li je se ‘iz konteksta’.
Nekoliko je pjesama zahtjevnije konstrukcije, epova s jakim orkestralnim karakteristikama, među kojima se ističe naslovna “Under the Grey Banner” s marširajućim bubnjarskim uvodom, orkestralijama i cleany riffovima, teškim vokalnim obračunima ili ženskom naracijom. “The Black Mare” posebno je mračna pjesma, sa zlokobnom atmosferom na početku kroz akustike i riffove, te ‘pjev’ ptica i mini zbor.
“Illmarion” je filmski intro s folky atmosferom, “A Thousand Towers White” heavy-power naslov sa središnjim interludijem s jakim folky idejama, a “The Tempest” je heavy-power balada sa sporim, epiziranim uvodom, značajnijim obolom gitara i izrazitim crnim interludijem sa gudačkim, piano i vokalnim ‘žalopojkama’. Ne baš optimistična je finalna “Ivory Shoers“, lagana pjesma s dominacijom orkestralija i ženskih vokala i novom zlokobnošću u ‘glasanju’ ptica. To daje naslutiti da novi svijet ima još dalek put do nekih boljih i sretnijih završetaka.
A ovaj album da je Dragonland uspješno okončao trilogiju, objedinivši u njoj skoro sve što je do sada radio. Tekstualne, ali i glazbene koncepte. Ne bi bilo dobro narednih pet godina, koliko je proteklo između “Under The Grey Banner” i “Astronomy” iz 2006., čekati kojim će tijekom dalje ići priča o ovom solidnom bendu.