Vatra i dalje na dobrom tragu

Već četvrti album grupe Vatra pokazuje da njihova dugovječnost na sceni ipak nešto vrijedi. Njihovi brojni koncerti isto tako rade njima u prilog, a imidž i status koji imaju među hrvatskom rokerskom populacijom daju im za pravo da se zadrže tu još neko vrijeme. Album “Aritmija” u glazbenom smislu nikako nije otkrivanje Amerike, ali je svakako u našim prilikama sasvim solidan rock-pop uradak.

Većinski autor Ivan Dečak opet je upio sve što se oko njega događalo, pa su pjesme ispale vezane za tematiku ljubavi i ponekad za obične socijalne priče, a glazba je onakva kakvu smo od njih mogli očekivati.

Prvi hit “Ruska” već je postigla i više nego se moglo očekivati, pa je besplatni download već srušio njihov sajt, a top ljestvice već su nas sve upoznale s uspješnim spotom. Isto tako, pomalo isprekidano je počela i naslovna frajerski rockerska “Aritmija” koja je imala ulogu otvoriti album i na početku pokati da će najbolje od albuma biti ispucano pomalo prerano.

Uz nju, možda ponajbolji trenutak je pjesma “Mornarska majica“, malo sporija i najduža na albumu, koja pomalo miriše na onaj stadionski rock.

I Vatra se morala na trenutke primiti kontroverznog napada na stereotipe u našoj državici, pa se pjesma “Miss” obračunala s odnosom nogometaša i manekenki, a “Lak za nokte” je na tragu Ede Maajke opisao iritantnu ljubavnu vezu s trend settericom riječima: “Tvoja je ljubav moja kreditna kartica, za peglanje krpica modnih dizajnera“.

Tek na pjesmi “Privatni pakao” konkretnije se čuju klavijature, pa mi je palo na pamet da Vatra još uvijek nije do kraja iskoristila taj adut kojeg ima u interesantnoj, ali pomalo nezainteresiranoj klavijaturistici Ireni Celio. No, sudeći po tome da se predstavljaju kao žestoki rock’n’roll bend, nije to toliko ni čudno ni zabrinjavajuće.

Na kraju albuma iskoristili su laganicu “Kraj predstave” koja je napisana u suradnji s Balaševićem. Akustična gitara i pjevušenje nisu prikazali ništa posebno ili vrijedno ultra-bombastičnog završetka.

Ipak, možda će još proći neko vrijeme da se približe onome na što takvi bendovi u Hrvatskoj ciljaju – neku zabavnu britansku gitarističku produkciju u stilu nekakvog Franz Ferdinanda ili zaigranih Arctic Monkeysa.

U svakom slučaju, Vatra “Aritmijom” nastavlja tradiciju čestog izdavanja novih albuma, pa možda već iduće godine možemo očekivati novi. Možda je i razlog što album traje pomalo ‘bezobraznih’ 30 minuta.

Sasvim solidno su odradili i ovaj posao i dobili još puno prilika da obiđu hrvatske klubove i zabave rasplesanu i raspjevanu ekipu.

Live nastupi trebali bi biti, i bit će i dalje Vatrina najjača karta. Na albumu im ponekad fali upravo te žestine kakvu imaju na pozornici. Ali, bit i je u koncertima, zar ne?