Tidal Pull
Kad imamo mirne glave
Datum izdanja: 26.03.2024.
Izdavač: Mudri brk
Žanr: Indie Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Nije tajna da mi se prvijenac Tidal Pull prvijenac poprilično svidio, zbog čega je album i dobio peticu. Sve što od nekog indie rock benda očekujem, “Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini” posjedovao je, pa sam isto tako s nestrpljenjem očekivao njegov nastavak, posebno kad su dečki u startu najavili da imaju već skoro sve pjesme za novi album. Ok, nismo trebali predugo čekati, ovih skoro dvije godine je taman.
“Kad imamo mirne glave” ime je novog albuma, ima devet skladbi koje se fino naslanjaju na zvuk prvijenca, ali opet, sve je to ‘apgrejdano’ na jedan novi level, što samo dokazuje koliko su moćni i talentirani ovi momci.
Album kreće s instrumentalom “Krenimo, da se možemo vratiti” koji mi je u startu ukazao na jednu stvar koju sam potom vrlo pažljivo slušao i u ostatku albuma (iako, budimo realni, to se jasno čuje i na prvijencu!). Tidal Pull vrhunski slaže melodije, poigrava se sa zvukom kao istinski rutineri post-rocka, pa tako mislim da je ovaj album bez brige mogao biti samo instrumentalni, te da bih ga podjednako vrtio u nedogled. Zveket njihovih gitara i vrlo dinamične ritam sekcije čine savršenu cjelinu koja miluje moj zvučni aparat kao rijetko koji drugi bend.
Mnogi bi pomislili ‘eh, sad mu se ne sviđa album jer postoje vokali…’, ali to naravno nije istina. Vilim je jedan vrlo specifični pjevač, te se to na ovom albumu osjeća još više nego na prvijencu. Njegovo pjevanje vjerojatno spada u kategoriju ‘ili voliš ili ne’ jer često se dere nadglasavajući se s instrumentalnim dijelom pjesama. S druge strane, zna on i lijepo otpjevati lagane dionice, a najbolji primjer za to je pjesma “Čuješ?” koja je spoj te dvije krajnosti. U današnje vrijeme, svi traže neku autentičnost kod novih izvođača, pa svaku sitnicu iskorištavaju kao manu, ali u ovom slučaju, meni sve perfektno zvuči. Kako je glazbeni dio posebna i specifična priča, tako mi je i super da su i vokali drugačiji i posebni što Tidal Pull i čini cjelovitim proizvodom.
Nakon spomenute “Krenimo, da se možemo vratiti” posljednji je singl “Flora i fabula”. To je jedna od najžešćih njihovih pjesama zasad, vrlo moćnih rifova preko kojih vokali deru glasno koliko mogu. “Ako ikad umrem” je nešto laganija, gdje nekako zaigrane gitare dolaze u prvi plan, dok “Bezuvjetna ljubav neće biti dovoljna” nakon minimalističkog uvoda stavlja u petu brzinu i vozi nas ludom vožnjom vrlo zavojitom cestom…
Centralna pjesma albuma je “Glas 42” koja je ujedno bila i prvi singl, dok se do kraja nižu već spomenuta “Čuješ?” (ideja da bi mogao to biti budući singl!), još jedan instrumental “Glas interlude”, te “Sad il bilo kad” (očito rađena pod utjecajem The Nationala u uvodu do svojevrsnog preokreta na polovici pjesme kad krene psihodelija Slowdivea) i još jedan raniji singl “Uvijek dvanaest” čime su potvrdili fascinaciju tom brojkom. Solidnih (po minutaži!) 37 minuta materijala je za nama.
Tekstualno je album fino ugođen, nisu prekomplicirani, mladenački su zanimljivi, te ih možemo i mi nešto stariji skužiti i povremeno se poistovjetiti s njima, posebno kad je ljubavna tematika glavni motiv. Sve ostalo je iscrpno napisano u prethodnim paragrafima, pa jedino što mogu još u zaključku napisati jest to da je Tidal Pull ponovno pogodio tamo gdje je trebao. Sad više nisu novi bend koji je iznenadio, sad su već konstanta koja dobro zna što radi. I neka je tako, tad će moje proročanske riječi s kraja prošle recenzije imati smisla (citiram samog sebe) ‘nebo vam je granica’… Nakon ovakvog iskoraka s novim albumom, još sam sigurniji u to!
