Švedska popičnija verzija Phoenixa

U svojem trogodišnjem postojanju, ovi indie rock Šveđani nekoliko su puta promijenili ime, da bi se ustalili na The Royal Concept pod kojim su imenom i objavili prvijenac “Goldrushed”.

Već najavnim singlicama i EP-ima, pokazali su da bi se moglo mnogo očekivati od njih, a “Goldrushed” je dobar dio tih hvalospjeva i uspijeva dostići. Ipak, ne i u cijelosti. Možda djelomično je razlog i u tome što nema pjesme “Gimme Twice” ili nešto slično tome što bi slušatelja na prvu privuklo bendu i albumu. Baš je i zanimljiva ta odluka da je s albuma izbačen dosad najkomercijalniji singl, dok su drugi manje uspješni (koji su također objavljivani na ranijim EP-ima) uvršeni na njega i to na samom uvodu albuma.Okvir u kojem The Royal Concept leži je ponajprije teritorij kojem već godinama suvereno vladaju francuski Phoenix, znači indie rock vođen debelim slojem synthova. Synthovi daju širinu melodija koje potom bend nadograđuje na različite načine, a najčešće je produkt himnična skladba stadionskih proporcija.Već s nekoliko uvodnih skladbi poput “World On Fire“, “On Our Way” i “D-D-Dance” pokazuju da su ’80-e glavni motiv u njihovoj skladbi, ali i britanska scena zadnjih desetak godina. Osim Phoenixa i fanovi Spectora bi vrlo lako mogli zavoljeti The Royal Concept.

Upravo među njima se nalazi i “On Our Way” koja malo previše vuče na pop i bendove poput Imagine Dragons zbog čega se vidi da se išlo na ulizivanje široj publici za što bržim uspjehom.

“Goldrushed” je jedan solidan album s nekoliko zanimljivih pjesama, ali i bez značajnijeg podbačaja. Koherentnost mu daju vrlo pitke, a povremeno i plitke melodije zbog čega im uspjeh ne gine, posebno ne na domaćem terenu, a za inozemstvo će ipak trebati malo više pjesama poput “D-D-Dance” i bezrazložno izbačene “Gimme Twice”.

Švedski Phoenix bi bio najlaški opis albuma i benda, ali tome bi se trebala nadodati i veća doza popa, pa sve u svemu možemo zaključiti da su ipak obećavali mnogo više od ovdje ponuđenog, iako i ovo nije (pre)loše.