Stvoren je prototip antifilma

Mnogi će reći, pogotovo oni stariji, da je vrijeme osamdesetih godina prošlog stoljeća, bilo najbolje i najplodnije razdoblje svjetske glazbe. Jedan od bendova koji opasno ‘smrdi’ (naravno u pozitivnom smislu te riječi) na to vrijeme je Duran Duran. Možemo slobodno reći da su obilježili cijelu tu dekadu, a ne samo nju, već su i u dekadi poslije dali svoj veliki udio, pa i dan danas bend i dalje snima i nastupa. Toliko su slavni i popularni u cijelome svijetu, tako da se o njima gotovo sve već zna, i vjerojatno nema nikoga koji nije nikada sebe ulovio kako pjevuši jedan od njihovih mnogobrojnih hitova.

Vratimo se na trenutak još malo u prošlost, točnije u godinu 1984. Naime tada su Duran Duran izdali četvrti album imena “Arena”. Kako su u to doba iza sebe već imali respektabilnu brojku velikih uspješnica kao “Rio”, “Hungry Like The Wolf”, “Girls On Film”, “Save A Prayer” i drugih, podrazumijeva se da je “Arena”, inače objavljena kao koncertni zapis, bila vrlo solidno ostvarenje.

Dvadeset godina kasnije pojavila se “Arena” u DVD izdanju. Ali to nije sasvim običan video zapis koncerta u američkom Oaklandu, u što ćete se uvjeriti slušajući i gledajući već prvu stvar “Is There Something I Should Know?“. Duran Duran je oduvijek bio poseban sastav, jedan od onih unikatnih koji se teško mogao kopirati (sjetimo se samo njihovih uvijek atraktivnih, visokobuđetnih spotova), pa gledajući sa toga stajališta na ovaj koncertni DVD, ne trba čuditi podatak da je on koncipiran u obliku filma. Dozvolite mi trenutak da razdvojim neke činjenice.

Duran Duran je stvarno fenomenalan bend, i njihova je glazba isto takva, ali ovaj DVD je napravljen očito sa visokim tendencijama, ne donosi ništa osim velike doze iritantnosti. Barem onaj koncertni dio. Nijedna se pjesma ne može vidjeti cijela, od početka do kraja kako Bog zapovjeda. Taman se zavalite u fotelju, dobro nabrijete, stvar krene, počnete uživate, kad ono odjednom pred oči vam izlete nekakvi bezvezni roboti i čudovišta koji mrmljaju kojekakve bedastoće. Sve se ponavlja i kod slijedeće stvari, i tako to traje do kraja toga nastupa. A cjelokupni rad je ‘obogačen’ vizualnim efektima koji iz današnje perspektive izgledaju smiješno, da ne kažem jadno. Šteta, umijesto da je prikazan koncert jednog legendarnog banda bez ikakvih prekida, na meniju je horror film. Prva ocjena je poražavajuća, i sigurno većina onih koji će gledati “Arenu”, zapitati će se koliko je malo potrebno da se upropasti jedno veliko djelo.

Poglavlje “The Making Of Arena” donosi razmišljanja članova sastava i redatelja o ovome projektu, te još hrpu stvari vezanih za njegov nastanak, počevši od koreografije, kostimografije, šminke, izrade razni maska i robota.

Od ostalih dodataka, ovdje ćete naći “Arena Video Mix” sastavljenu od nekoliko ponajboljih Duran stvari toga vremena, “Save A Prayer” snimku uživo, izvornu bez ikakvih ‘uljepšavanja’, te na samom kraju razgovor sa pjevačem Simonom Le Bonom, koji progovara o svojim glazbenim utjecajima, osvrće se na početke karijere i ekspanziji video spotova, odnosno o nakani da njegov bend taj vizualni identitet iskoristi na najbolji mogući način.

U travnju ove godine, Duran Duran su po Velikoj Britaniji odsvirali svoju “Homecoming 2004.” turneju. Što još dodati osim da bi bilo puno zanimljivije da smo imali prilike vidjeti jedan od tih koncerata.