Status nedodirljivih ostao nedodirljiv

    8783

    Red Hot Chili Peppers

    Stadium Arcadium

    Datum izdanja: 05.05.2006.

    Izdavač: Warner Bros / Dancing Bear

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Dani California
    2. Snow (Hey Oh)
    3. Charlie
    4. Stadium Arcadium
    5. Hump De Bump
    6. She’s Only 18
    7. Slow Cheetah
    8. Torture Me
    9. Strip My Mind
    10. Especially In Michigan
    11. Warlocks
    12. C’mon Girl
    13. Wet Sand
    14. Hey
    1. Desecration Smile
    2. Tell Me Baby
    3. Hard To Concentrate
    4. 21st Century
    5. She Looks To Me
    6. Readymade
    7. If
    8. Make You Feel Better
    9. Animal Bar
    10. So Much I
    11. Storm In A Teacup
    12. We Believe
    13. Turn It Again
    14. Death Of A Martian

    Tamo davne 1999.godine u ekipie je bilo jako popularno imati album “Californication”. Pirat, original, svejedno. Tako sam se i ja, tada najobičnija klinka sa jako malo znanja o glazbi, pobrinula da nabavim taj album, jer ipak treba biti in i u tijeku događaja. I to je bio moj prvi kontakt sa glazbom Red Hot Chili Peppersa, a gore spomenuti album danima nije izlazio iz CD playera.

    Od tada je prošlo 7 godina, ja sam postala malo veća klinka, glazbeni ukus mi se kroz to vrijeme izmijenio, no ovaj bend je kod mene i dalje zadržao svoj poseban status, rekla bih ‘status nedodirljivih’. Bez brige, ne morate se bojati da sada slijede hvalospjevi i soneti o Red Hot’s-ima.

    Njihovim najboljim albumom i pravim reprezentativnim uzorkom smatram “Blood Sugar Sex Magik” iz 1991.godine, a sada, 15 godina kasnije, se pojavio “Stadium Arcadium“, nešto novo, nešto potpuno drugačije. Ovakav zvuk dali su naslutiti sa “Californication”, a u potpunosti su ga najavili pretposljednjim albumom “By The Way“, koji im je priskrbio velik broj novih fanova, a one koji su ‘zapeli’ na “BSSM-u”, u potpunosti razočarao.

    Tako ovaj dvostruki album, podijeljen na diskove “Jupiter” i “Mars“, donosi ukupno 28 pjesama, od kojih je većina dosta lagana, a neke i previše sladunjave, sa ponekim zaraznim funky ritmom, i to ponajviše zahvaljujući gitarskom geniju Johnu Fruscianteu, i maestru na basu, Fleau. No, ako sam uspjela prijeći preko “By The Way” i tamo pronaći svoje favorite, zašto mi to ne bi uspjelo i s ovim albumom.

    Muziku podržava

    U najavnom singlu “Dani California” riječ je o djevojci Dani, koja se prvi puta spominje u pjesmi “Californication” (“A teenage bride with a baby inside”), a zatim i u “By The Way” (“Dani the girl is singing songs to me”), da bi na kraju svoj ‘život’ završila u ovoj pjesmi, kojom se ujedno i otvara cijeli album.

    “Za ovu pjesmu sam osjetio da će biti zanimljiva priča, i kada sam je počeo pisati shvatio sam da je riječ o djevojci iz pjesme “By the Way” – Dani, a ta djevojka je ista ona trudna tinejđerka iz “Californication”. Shvatio sam da je riječ o istom izmišljenom liku, koji se sam po sebi razvija i da bi bilo zanimljivo ispričati tu priču do kraja”, izjavio je Anthony u jednom od intervjua i tako objasnio tko je zapravo ta djevojka Dani.

    S diska “Jupiter” izdvojila bih pjesme “Snow (Hey Oh)“, “Slow Cheetah“, te “Wet Sand“, koje su većinom laganije, ukrašene specifičnim Johnovim minimalističkim načinom sviranja, bez previše filozofiranja i kompliciranja u solažama. A što se tiče diska “Mars”, koji je ipak malo nabrijaniji, s više funky groovea, izdvojila bih “Tell Me Baby“, “Storm In A Teacup“, te “Readymade“, koje više naginju njihovoj “BSSM” fazi, no sa nešto blažim naglaskom.

    Moram spomenuti i “If“, vjerojatno najlaganiju pjesmu na čitavom albumu, izvedenu samo u pratnji gitare i basa, gotovo idealno za ljubavnu tematiku koju obrađuje. A ovo nije jedina pjesma na albumu koja govori o ljubavi.

    28 pjesama zaista se čini puno, i u nekim dijelovima je došlo do ponavljanja, no isto tako nakon pozornijeg slušanja, otkrila sam neke sitnice i detalje kojima je svaka pjesma drugačija i posebnija. Da sam prije 7 godina čula Anthonyja kako pjeva “Love is your only friend“, sumnjam da bih ih nastavila dalje slušati. No na ovom albumu mi je to nešto sasvim normalno, i ne čudi me previše.

    Red Hot’s-i su postali puno mekši, i da li je to pozitivno ili ne, o tome neću previše pisati. Ako ste okorjeli fan koji priznaje samo njihove albume i rad do “BSSM”, sumnjam da će vam se svidjeti ovaj glazbeni uradak. Ako su vas osvojili tek sa “Scar Tissue” ili “Dosed”, ovaj album je gotovo idealan za vas.

    I sad se postavlja pitanje kakav je točno dojam ostavio album na mene. Odgovor je vrlo jednostavan – po mom mišljenju album je odličan, i zaslužuje titulu albuma godine. Ultra-genijalan, kakvim smatram “BSSM”?! Teško.

    Muziku podržava