Standardno dobar Stefanovski

Novi album gitarističkog genija Vlatka Stefanovskog “Kula od karti“, nam donosi deset novih pjesama, kojih je autor sam genije. Na albumu su gostovali bubnjar Manu Katche, poznat nam po suradnji sa Gibonnijem, koji se također nalazi na albumu, te klavijaturist Kornelije Kovač. Treba spomenuti i producenta Nikšu Bratoša, bez kojeg večina hrvatskih glazbenika nebi imali svoj prepoznatljiv stil.

Vlatka pokreću “Verba, nadež, ljubov” ili ‘vjera, nada i ljubav’ tako se i zove jedan pjesma na albumu, što se oduvijek može prepoznati u njegovim uradcima, te su mu i nastupi uživo puni emocija. Kao vokal u pjesmi pojavljuje se majstor Gibo. Za pjesmu “Pesna za prijatelot” je Vlatko dobio inspiraciju slušajući legendarnu “No Woman No Cry” ikone reggae glazbe Bob Marleya. Sve ukupno mi se čini da je album nostalgičnog karaktera, što nam se posebno dočarava u pjesmi “Nostalgija”, pjevajući o starim dobrim vremenima. A tu je i pjesma “Ne, ne, ne”, koja također govori kako ne možemo zaustaviti brzi život, globalizaciju, ratove, CO2, i sve nedostatke modernog života, te “Ova e Balkan” i “Pesna za prijatelot”.

Nekako mi se čini da što god Vlatko Stefanovski napravi ne može biti loše, ovaj album mu nije recimo najbolji, ali je dobar, jednostavan, slušljiv i koliko god možda nije tipični njegov, ima prepoznatljivu notu koja odaje Vlatkovu virutoznost i maštovitost. A i nekako mi se čini da je slava Leb i Sola sve njegove uradke bacila u sjenu iz koje se teško izvući.

Danas se mnogi muzičari vračaju staroj slavi jer drugačije ne znaju opstati, dok Vlatko iznova radi, eksperimentira i uspjeva u navali novih post rockerskih melodija. Ima svoju vjernu publiku koja zna prepoznati kvalitetu i njegovih samostalnih uradaka.