Sredovječni sevdah Seje Sexona

Kao što su članovi Lynyrd Skynyrda vezani za svoju Alabamu, Lou Reed za New York, Richard Hawley za Sheffield, tako ni pjevač Pušenja Sejo Sexon ne može bez Sarajeva.

Omot ove ploče, fotografije slikane po Sarajevu, prvi singl s albuma, spominjanje Želje samo su neke od referenci na olimpijski grad, no u novih 11 pjesama probleme Sarajeva lako je transponirati u bilo koji drugi veliki grad u regiji.

Kao i na prethodnim pločama, Sexon i drugovi se bave poratnom histerijom, proizvodnjom mržnje i siromaštva, trash kulturom, krahom ideala, crnom kronikom. Kao i s prethodnim albumima, Pušenje se odlučilo na (uvjetno rečeno) populističku varijantu distribucije, a to je da se “Radovi na cesti” mogu besplatno skinuti sa zabranjeno-pusenje.com. I kao s prethodnim albumima, pogotovo s “Muzejom revolucije”, Pušenje učestalo koketira s hard rockom, što ne čudi jer su članovi grupe Dejan Orešković i Toni Lović svoje mladenačke godine potratili u teškorockerskim bendovima Sauron i Hard Time.Glazbenim utjecajima tu nije kraj: Sejo u “Tri kile, tri godine” pokazuje da voli poslušati Superhikse i Dubiozu, a osim toga se u dotičnoj pjesmi ukazao u punoj pjesničko-pripovjedačkoj formi. Uz nju, “Radovi na cesti” imaju vrlo dobro prolazno vrijeme u prvoj polovici albuma, u singlovima “Boško i Admira” (vrsni gitaristički rad Tonija Lovića), te “Ti voliš sapunice“, dok na drugom dijelu kvalitetom se ističe “Klasa Optimist”.Energija i nevjerojatna prisutnost ‘prijeratnog’ Pušenja ustupili su mjesto refleksivnosti, ruminiranju i nostalgiji, što u slučaju da si rođen u Sarajevu, da te Sarajevo oblikovalo i odgojilo, da voliš povijest i da si prije par mjeseci proslavio 52. rođendan, znači da će izričaj po senzibilitetu (ako već ne po stilu) biti blizak sevdahu, što se najviše vidi u pjesmama “Boško i Admira” i “Kafana kod Keke“.

Vrlo dobar tempo albuma pada u drugoj polovici, kada “Lav” (October la-la-la-Light) i “Egzotične ljepotice istoka” (progresivni orijentalni kafanski sevdah-rock s previše promila) predstavljaju rupe koje treba zaobići. Bonus pjesma “Neprijatelj” govori u prilog onoj tezi po kojoj nije svaki bonus bonus.

Kreativni nemir će dati stadionsko-rockerskoj “Klasi Optimist” neodoljiv dašak eskapizma i vjerojatno čvrsto mjesto na nekom od koncertnih biseva. Ono što treba cijeniti kod Pušenja je činjenica da unatoč godinama i dalje gorljivo pjevaju o socijali (valjda su jedini u svojoj generaciji) i pritom ne zvuče dodvoravajuće patetično.

Zabranjeno pušenje je i dalje bend kojem se vjeruje, a “Radovi na cesti” su pošten, čvrst, premda nesavršen i pomalo nezgrapan album namijenjen radničkoj klasi da joj podigne moral i da ne odustane od borbe.