Snoop ponovo sjaji

Ako netko redovito izbacuje albume, onda je to Snoop Dogg. Od 1999. godine pa do danas tek su mu 2001. i 2003. godina bile godine praznog hoda, tj. godine bez objavljenog materijala. No radišnost ne mora značit i kvalitetu, što dokazuje prošlogodišnji “Welcome To Tha Cuuch – Da Album”, koji je toliko bljutav da nisam ni sam siguran jesam li ga u playeru vrtio više od tri puta. Ove godine Snoop se vratio osvijetliti svoj hip-hop obraz prilično dobrim i jezgrovitim “Tha Blue Carpet Treatment“.

Za razliku od već spomenutog prošlogodišnjeg flopa, “Tha Blue Carpet Treatment” prava je poslastica i osvježenje. Bez obzira kako ga slušate, album ne ostavlja dojam preskakanja, već skladnog nizanja. Mnoštvo interesantnih i zvučnih gostovanja, vrlo dobra produkcija te u većini slučajeva uhu ugodni ritmovi čine od ovog albuma vrlo dobru hip-hop, rap, R&B… bombonjeru.

Uspoređujući ga s nedavno preslušanim albumom veterana hip-hopa, Jay-Z-a, mogu s velikom sigurnošću ustvrditi da je “Blue Carpet” u najmanju ruku srušio Jay-Zevo ‘kraljevstvo’, koje pored ovog albuma djeluje tako jeftino i potrošeno.

Je li to možda zato što mi bolje odgovara Snoopov flow? Da li je razlog u tome što je Snoopova lirika na ovom albumu puno bolja i sočnija? Pa možda ima nešto i u tome, ali mislim da su to samo ipak dijelovi cjelokupne slagalice.

Sampleovi dobrih starih soul hitova ili nikada otkrivenih bisera s kojih je skinuto tone prašine i provedeno stotine minuta da bi se iskopali, treći su detalj koji snažno pridonosi kvaliteti ovog albuma. Vezano uz ovaj tren napisano spominjem stvari “Think About It” te “Boss’ Life” s Akonom za drugim mikrofonom.

Kad već spominjem sampleove, jedan će vas sigurno protresti. Stvar se zove “Round Here“, a sample je onaj iz pjesme “Thank You”. Isti onaj sample koji je prvotno proslavio u Eminem u stvari “Stan”, da bi tek naknadno bio prepoznat kao čitava stvar izvrsne Dido u već spomenutoj pjesmi “Thank You”. Kako je slučaj sa svim hitovima, tako i ovdje imate osjećaj da će se svakog trenutka Dido uključiti sa svojim vokalom i otpjevati poznate stihove “My tea’s gone cold, I’m wondering why, I got out of bed at all…“.

Susret s majstorom stare škole (ali ne hip-hopa već soula, funka i srodnih stilova objedinjenih pod zajedničkim nazivnikom Motown zvuk), Steviem Wonderom u stvari “Conversations” ukazuje na neke davne i sadašnje uzore Snoopa. Što drugo reći osim, prilično dobro objedinjena dva srodna glazbena pravca.

Još ću onako štreberski, suhoparno za kraj nabrojati stvari na koje morate obratiti pažnju, jer znam da one to svojom kvalitetom zaslužuju. Za početak izdvajam kolaboraciju s Nate Dogom u stvari “Crazy”, zatim suradnju s R. Kellyjem u “That’s That S***“, pa nabrijanu “10 Lil’ Crips“, te “A B**** I Knew“, “Like This” feat. Western Union, Latoiya Williams & Raul Midon i pretposljednju “Imagine” s Dr. Dreeom i D’Angelom.

Sad kako mi se album lagano vrti u pozadini dolazim do zaključka da sam trebao spomenuti još neke stvari koje su mi promaknule. S druge pak strane, zašto bi vam sve i otkrivao… istražujte malo sami.