S obzirom na prošlost, mogli su i bolje

    1715

    Type O Negative

    Life Is Killing Me

    Datum izdanja: 17.06.2003.

    Izdavač: Roadrunner / Dinaton

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Thir13teen
    2. I Don’t Wanna Be Me
    3. Less Than Zero (<0)
    4. Todd’s Ship Gods (Above All Things)
    5. I Like Goils Listen Listen Listen
    6. …A Dish Best Served Coldly
    7. How Could She?
    8. Life Is Killing Me
    9. Nettie
    10. (We Were) Electrocute
    11. Iydkmigthtky (Gimme That)
    12. Angry Inch
    13. Anesthesia
    14. Drunk In Paris
    15. Dream Is Dead

    Njujorški goth metal kvartet Type O Negative, nakon 5 studijskih albuma, u trinaestoj godini svoga postojanja donosi novi materijal nazvan “Life Is Killing Me“. Ovi vječiti ‘agresivni’ depresivci naučili su publiku na svoj osebujan stil te, za njih, klasične prelaske iz sporih melankoličnih melodija u punk-metal vode (kao primjer toga najbolje govore “Christian Woman” te kao suprotnost “We Hate Everyone” sa njihovog klasika “Bloody Kisses” iz 1993.).

    Ta formula provlači se kroz sve albume te ako su na “October Rust” dali prednost nježnijim i pop melodijama, onda su na “Life Is Killing Me” dali prednost življim i agresivnijim tonovima.

    Da li ta formula još uvijek djeluje uspješno i da li još uspijevaju biti zanimljivi kao nekad? Pa zapravo i ne. Ovih 74 minute materijala teško su probavljivi u cijelosti. Početna “I Don’t Wanna Be Me” djeluje kao neki stari klasik koji su napravili prije desetak godina, ostatak albuma teško dostiže tu razinu. Iako i dalje kvalitetni i vjerni svom izričaju, Type O Negative su jednostavno pred sebe postavili prevelika očekivanja publike koja sve manje održavaju. Kao novost, na “Life Is Killing Me” pojavljuje se jedan neuobičajen dodatak, naime počeli su koristiti gitaristička sola, i to ne na stari način kao prije za podebljavanje zvučnog zida, nego kao samostalne dijelove pjesama.

    Tekstualno, Type O Negative i dalje miješaju gorke tekstove (“Nettie”) i satirične poput “I Like Goils” na kojoj se obračunavaju sa muškarcima koji vole muškarce (“You can drool, beg me and hope/There’s no damn way I’m playing drop the soap”) te obradi “Angry Inch” iz rock mjuzikla “Hedwing And The Angry Inch” koja pak govori o operaciji mijenjanja spola.

    Muziku podržava