Rezerve: Zabavna punk rock romantika

The Ramones su bili američki punk bend, nastali u ’70-ima. Postavili su temelje za do tada sasvim novi žanr i u dvije dekade postali jedan od najkultnijih bendova svih vremena.

Na temelju The Ramonesa, u Zagrebu početkom ’80-ih stasali su Psihomodo pop, zabavan i vrckasti bend koji je rušio tadašnje barijere. Nakon početka na tragu The Ramonesa, krenuli su dublje u otkrivanje rocka, a jedan od zaštitnih faktora su oduvijek bili Gobac i vrlo neozbiljni tekstovi pjesama.

Đavoli su splitski bend koji je na scenu stupio približno u slično vrijeme kao i Psihomodo pop. Isporučivali su pop-rock hitove kao na traci, pa ne čudi njihov brzi uspjeh. Sve je trajalo nekih desetak godina, nakon čega je Belan napravio zavidnu solo karijeru.

Jedan od najvećih britanskih indie rock bendova s početka milenija su Kaiser Chiefsi. Simpatična petorka iz Leedsa je napravila odličan prvijenac i imali su ogromni hit s pjesmom “Ruby”, da bi potom propali u duboku prosječnost i danas se malo tko pita što se s njima događa.

Kakve veze imaju The Ramonesi, Psihomodo pop, Đavoli i Kaiser Chiefsi s albumom prvijencem grupe Rezerve? Odgovor je jednostavan – Rezerve su pokupili utjecaje od svih spomenutih bendova (The Ramones s punk ritmovima / Psihomodo pop s tekstovima i zajebancijom / Đavoli s dalmatinskim pop rock štihom / Kaiser Chiefs sa synthovima i (anti)ljubavnom tematikom) te napravili svoj zvuk koji je šarmantan, zavodljiv i prije svega hitoidan.

Da ima nešto u njima, bilo je jasno još na početku. Najavni EP “Evo Rezerve” bio je britak punk album s mudima, a kad su tome nadodali i svoj luckasti karakter, nije uopće čudilo da je cijela Banja Luka poludjela za njima na Demofestu. Ipak, iznenađenje se dogodilo i tamo nisu pobjedili, ali odlazak k nešto laganijim temama bio je pravi zgoditak pa su na RockOffu odnijeli prvo mjesto.

Upravo s “Ne voli, ne voli” krenula je njihova promjena zvuka u kojoj su spojili i svoju drugu stranu – lagano zaljubljenih blesana koji su spremni na sve. Prateći spot bio je pun pogodak i već je tada bilo jasno da ćemo dobiti nešto veliko od njih, a to se posebno osjetilo na koncertima gdje nisu nimalo izgubili na toj početnoj punk energiji. Singlovi su se redali, a tako i zanimljivi video uradci (lova od natječaja za demo bendove bila je pametno iskorištena) i malo po malo zaokružena je slika albuma prvijenca.

“Ravno u zamku” pomno je složen. Iskoristili su svoje ranije objavljene pjesme, nadodali neke posve nove i dobili smo album od čak 14 skladbi koji nema nijednog fillera. Sve su to pjesme koje vam na ovaj ili onaj način mogu postati drage i možete ih slušati unedogled, ako se navučete na njih. Vjerujte mi, šarmu kakav imaju Rezerve je vrlo teško odoljeti…

Uvodna “Koga briga za zvijezde” ujedno je i posljednji singl koji predstavlja album. Ako su se dvoumili s kojom pjesmom otvoriti album, mislim da je problem riješen vrhunski. S njom najviše dolazi do izražaja onaj dio s Đavolima jer pjesma kao da je izvučena iz ’80-ih kada je splitska ekipa bila na vrhuncu. Dobar dio s kiticama i vrlo pijevni refren će sigurno postići ono što su postigli i njegovi prethodnici, a ujedno je i dobar mamac za preslušavanje albuma.

Rijetko je koja pjesma (i spot) prošle godine bila toliko zabavna kao “Madona”. Kad netko počne pjevati ‘mala moja kutijo bombona’ jasno je da još nije izašao iz osnovne, ali ta slatka simpatičnost jednostavno udara baš onako kako treba. Pjesma s lakoćom ulazi u uho i automatski počnete pjevati spomenuti stih. Dečki su mladi i već sada znaju zanat, odnosno kako s lakoćom skladati zarazne pjesme.

S druge strane, “Kruško” zvuči kao Psihomodo pop od prije desetak godina koji želi napraviti hommage glazbi s plesnjaka ’50-ih koje su gledali preko američkih teen komedija. Pomalo geekovski buddyhollyjevski štih presjeca se pred kraj pjesme i pjesma efektno završava kao punkerica.

Za vraćanje svojim korjenima služi “Kako da ti kažem” koja je nabrijani punk komad koji bi idealno odgovarao najavnom EP-u “Evo Rezerve”. Odličan je da se nisu skroz odrekli tog punkerskog dijela jer ovako lakše mogu naviknuti publiku na nešto punkerskije nastupe. Sličan tretman bi mogla dobiti i “Ljubomorni” koja zvuči kao rani Psihići.

Zatim dolazi centralna pjesma njihove dosadašnje karijere. “Ne voli, ne voli” je prava britpop himna dorađena do najsitnijeg detalja. Lagani piano uvod prolazi u vrlo tugaljivoj atmosferi pjevajući o nesretnoj ljubavi dok s pjevnim refrenom dolazi do preokreta i bude se sasvim drugačije emocije (kao da se lik napio s ciljem da zaboravi svoju ljubav). Sve zajedno zvuči melodično i zarazno, a kad tome pridodamo i ‘twilight saga’ spot, jasno je zašto je u tom trenutku krenula njihova priča u sasvim drugom smjeru.

“R.T.N.P.” je britka rock stvar s jakim synthovima koja asocira na post-punkerske bendove s Otoka početkom novog milenija, ponajprije zvuči kao nabrijani rani Editorsi. Urlici ‘zašto me ne voliš’ i ‘Rezerve to neće podnijeti’ odlično se uklapaju u pjesmu.

Ako do pjesme “Potoci suza” nitko ne osjeti sav utjecaj Kaiser Chiefsa na zvuk Rezervi, tada će se to s ovom pjesmom sigurno dogoditi. Jak synth ritam nosi pjesmu, a refren ponovno ubija. Ovakve pjesme su Kajzeri radili na prvom albumu i napravili karijeru, a Rezerve su ipak mnogo bolji i raznovrsniji bend, pa se nadam da će uspjeti uloviti barem djelić njihove slave.

I baš kada pomislite da Rezerve više ne mogu iznenaditi, naiđe akustična “Helena”. Ovako ogoljeni zvuče shrvano, kao da je sve propalo (a vjerojatno i jest propalo), a tome u prilog ide i Šimin vokal koji je perfektno interpretirao tekst pjesme.

Do kraja slijede samo hitovi. “Dokaz ljubavi” je punk verzija već više puta spomenutih Đavola, “Doba ljubavi” je moderni romantični šlager, “Oduzimaš mi dah” mora biti jedan od sljedećih singlova i već u glavi vidim spot koji prati stihove ‘ja sam dečko, a ti djevojka mlada/zašto ne bi skupa bili sad’, “Ako želiš” nas ponovno vraća u ’80-e i mješavinu spomenuta četiri benda, dok finale pripada još jednoj akustičnoj, ali ovaj put vrlo himničnoj pjesmi “Propalo”. Gotov je samo album, nije ništa propalo jer Rezerve su na putu do zvijezda.

Kod nas se često dogodi da bendovi rastu i malo po malo ulaze u mainstream. Često se zna dogoditi i da im treba vremena da sazriju, da se ispromoviraju, da se uguraju kod medija, da se… I često u tom procesu mnogi izgube snagu i volju, pa se ili raspadnu ili se jednostavno sližu s više estradnim zvukom i scenom, a samo da što prije uspiju. Takvih primjera (i jednih i drugih) smo vidjeli napretek jer smo i dalje vrlo zatvoreni prema novim bendovima, ma koliko god oni dobri bili.

Kako se u cijelu tu priču uklapaju Rezerve?

Rezerve su definitivno bend koji zvuči dosta zrelo na svojem prvom pravom izdanju. Ostavimo sad onaj punk EP sa strane koji je zvučao kao da su ga radili nabrijani klinci (i pritom je bio jako dobar), “Ravno u zamku” je pravo i zaokruženo izdanje koje udara sa svakom svojom notom, tekstom, pjesmom…

Dečki su vratili rock tamo gdje mu je i mjesto. Prije svega, “Ravno u zamku” je zabava, zabava, zabava, zabava i samo zabava. Zabavnijih i pozitivnijih 45 minuta muzike već dugo nisam čuo. Pjesme imaju vic, a opet nisu banalne ‘tralala’ pjesme, iako one upravo to i jesu! Sve skladbe imaju takve momente koji s lakoćom ulaze u uši i vjerujem da ćete većinu pjesama pjevušiti nakon par (ili već odmah nakon prvog) preslušavanja, osim “Helene” kada ćete vaditi rupčiće da brišete suze.

“Ravno u zamku” ili ‘Na putu do zvijezda’ (kako od milja zovu svoj dosadašnji karijerni put) je album koji bi morao eksplodirati i odmah uletjeti u prvu ligu (da smo u Britaniji, to bi se sigurno dogodilo). Ovdje imamo posloženih 14 hitova i ako netko s ovakvim albumom ne uspije odmah, onda stvarno više ne znam što se mora dogoditi da netko iz mlađe generacije uspije.

Ako se mene pita, Rezerve nisu nikakve rezerve već prvaci prve lige!