Future Sounds Of Jazz vol. 10
Izdavač: Compost Records
Žanr: Elektronika
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Michael Reinboth i njegova etiketa Compost već nas desetak godina uveseljavaju sa svojim raznovrsnim izdanjima iz svih, za nas Hrvate, još uvijek ruralnih dijelova elektronike. Tako da, kako su se nizala izdanja drugih autora, Michael Reinboth je uvijek najveće dragulje čuvao za njegovu omiljenu kompilaciju – “Future Sounds Of Jazz“, koja svoju isplativost najbolje demonstrira kroz impresivnu brojku od deset dosad objavljenih “Future Sounds Of Jazz” izdanja.
Još od svog početka u 1994. godini, “Future Sounds Of Jazz” se konstantno razvijao, tako da je kroz ovu kompilaciju prohujalo mnoštvo različitih stilova poput hip-hopa, downbeata, electra ili čak i techna s naravno, jednim fokusom usmjerenim na jazz element, ali je na isti način kompilacijom prohujalo i isto toliko različitih izvođača poput Nightmares On Wax, Peter Krudera, Jazzanove, Truby Tria, Tosce, Moonstarra, United Future Organization, Aphex Twina… Čak ni dizajn nije ostao isti nego se stalno mijenjao i pratio trendove, čijim sam novim oduševljen. Da ne spominjem svoje oduševljenje popisom izvođača poput Cal Tjader, Fred Everything, Sebastian Tellier, Hot Chip, Origami… I još kad spomenem činjenicu da kompilacija sadrži sedam dosad neobjavljenih pjesama u CD izdanju kao i četiri pjesme koja se prvi puta pojavljuju na tržištu, shvaćate da moje oduševljenje ipak ima neku svrhu i razlog.
Otvarajući kompilaciju pjesmom Fred Everythinga i The New Mastersounds “Elevate“, točnije remixom njihove pjesme koji potpisuje Maurice Fulton kojeg pak najbolje poznajemo kroz funky/tech-house izdanja s Gigolo etikete, otvara nam se pogled u novi i inovativinji koncept “Future Sounds Of Jazz” kompilacija. Laganim beatom, Maurice Fulton nas uvodi u svoju viziju future jazza na velika vrata zadržavajući atmosferu napetom i stabilnom te ne naginjući neinovativnom ubrzavanju pjesme da bi dobio na dinamici iste već nadograđujući predstavljeni zvuk čitavim arsenalom instrumenata poput flaute, violina, violončela i razvijajući bass dionicu u pjesmi kroz korištenje samplea kontrabassa što samoj pjesmi daje dubinu i smisao kojeg ste mogli upoznati kroz slušanje starog jazza.
No, ovu atmosferičnu idilu napuštamo već sljedećim brojem koji ne libi od poskakivanja u BPM-u, kao ni od mnogo futurističnijeg otvaranja pjesme. Povo, točnije Moonstarr u remixu Povove pjesme “Uam Uam” na početku koristi techno element nabrijavanja pjesme tako da slušatelj dobiva dojam da će se pjesma razviti u nekakvu techno nabrijačinu i zadržava takvu vibru u tijekom cijele pjesme te namjerno izostavlja onaj bitni ‘kick’ koji bi pjesmu zauvijek prenio u kompletno drugačije vode. Na sreću, to je izbjegnuto, tako da nam je ostala ritmična kralježnica koja svoju inspiraciju jednako vuče iz detroitskog techna kao i iz jazz zvuka koji je pak prikazuje kroz različite jazzy inspirirane insturmente poput trube, saksofona, piana, flaute… No ovdje inspiriranost technom ne prestaje, nego se nastavlja i na sljedećoj pjesmi “Fools Garden” koju potpisuje Ricardo Villalobos i koji na isti, technoidan način, otvara svoju pjesmu i konstantno je drži u preeruptivnom stanju kroz svoju kombinaciju kongi, vokala i futurističkih samplova.
Relaksacija od ovakvih petardi nam dolazi u vidu pjesme Hot Chipa koji nam kroz “Playboy” demonstriraju potpuno drugačiju koncepciju produkcije inkomponirajući jednako dub/reggae zvuk u ‘mirnijem’ dijelu pjesme, psihodelične gitarske samplove na refrenu te tužne vokale da bi tako stvorili pjesmu koja ima jednako raspoređene korijene u dub fuzijama King Tubbyja kao i u psiho-rock šablonama te downtempo beatu. Još jedan zaokret i evo nas u veselom svijetu Per Cusiona i njihove bass inspirirane “Manhattan Jungle“. Otkrivajući afričke inspracije kroz uvijek prisutne konge, kao i jazzy elemente gitare i odlične bass dionice, Per Cussion nam pružaju pravilni i logični nastavak na predhodnu, pomalo depresivnu pjesmu, upravo zbog već spomenutih dubokih bass dionica. Odličan potez Michael!
Origami su nam za ovu kompilaciju poklonili jednu od beatom snažnijih pjesma na albumu, tako da se njihova dosad ne objavljena pjesma “First Note” bazira jednako na house ritmu kao i na future jazz ideologiji. Uz konstantan 4/4 beat i različite instrumente, Origami nas vode kroz doista čudnu fuziju ovih dvaju stilova i zauzimaju neodlučan stav u svojoj produkciji kombinirajući jednako live instrumentalu s klasičnim house loopovima i tako kreiraju nabrijan, ali i eklektičan zvuk u pjesmi. Kako ne bi cijeli posao pao na leđa drugih izvođača, Michael Reinboth se potrudio i odradio remix pjesme Cal Tjadera “Los Bandidos“, ostajući vjeran svojoj vječnoj ljubavi – future Jazzu, te pjesmu jednako inspiriranu jazzom i latin zvukovima pojačao dodatnim linijama instrumenata poput ksilofona, ali i dodatnim perkusijama kao i djelomičnim rearanžmanom ne bi li pojačao future jazz bazu same pjesme i prikazao da i on zna kako se radi posao.
Kako sve ne bi ostalo isključivo na slaganju pjesma, Michael Reinboth jednaku pažnju posvetio je tematskoj ili instrumentalnoj povezanosti pjesma, ključu koji nedostaje velikom broju kompilacija na tržištu, tako da i između iznimno različitih pjesama možemo osjetiti zajedničku notu ili vibru, ali i primjetiti kako je svakom pjesmom dodirnuo neke kompletno drugačije glazbene žanrove ili unio kompletno drugači način gledanja na te žanrove. Zanimljivo, nimalo dosadno i inovativno – sve su ovo riječi koje najbolje opisuju ovu kompilaciju koju nam je, s mnogo ljubavi prema ovakvom zvuku, prezentirao Reinboth. Hvala Michael, bilo je pravo osvježenje čuti ovakvo nešto i nadamo se da ćeš nam nastaviti servirati ovakve dragulje!
