Put oko svijeta u 45 dana

Premda već u četvrtom desetljeću svog djelovanja, tijekom kojeg su postali jedan od najvećih bendova u rock povijesti koji iza sebe ima više od 70 milijuna prodanih ploča, masu sjajnih, kultnih izdanja, i koji je odsvirao neke od najvećih turneja, izgleda da za Iron Maiden još uvijek ima dosta izazova.

Tako su prošle godine krenuli na jednu od najambicioznijih turneja uopće, nastavili je ove godine, te na kraju napravili nešto što do sada nisu – veliki dokumentarni film ukrašen live nastupima.

I na taj način tu pustolovinu trajno uobličili, da ostane svjedočanstvo nečega čemu se veliki dio muzičkog svijeta iskreno divio. "Flight 666" objavljen je na dva DVD-a podnaslova "The Film", te dva "The Original Soundtrack" CD-a. Njime je upotpunjena bogata i iscrpna kolekcija izdanja kojeg predvodi dokumentarni film, snimljen tijekom prvog dijela, pa možemo slobodno reći legendarnog "Somewhere Back In Time Toura 08", te video i audio zapisi sedamnaest pjesama.

Na tom su dijelu prešli više od 50.000 milja, obišli pet kontinenata, odsvirali 23 koncerta u trinaest različitih država i sve to u samo 45 dana. Ekskluzivni dio priče ovog pothvata je i posebno prilagođen Boeing 757 let, prigodno nazvan Ed Force One, koji je prevozio bend, cijeli crew, te 12 tona opreme, koja je potrebna za održavanje showa Iron Maidena. A da sve bude još spektakularnije pobrinuo se pjevač Bruce Dickinson, koji je upravljao zrakoplovom. O svemu tome smo redovito izvještavali, no nije na odmet i još jednom podsjetiti, samim tim jer se ovdje sve to može i vidjeti.

S obzirom da ste analizu filma mogli pročitati nakon prikazivanja u kinima Movieplexa, pokušat ću previše se ne ponavljati, ali možda ipak izreći ponovno neke bitne te spomenuti neke možda manje bitne, a ipak zanimljive detalje. Tako "Flight 666" prati Iron Maiden od njegova polaska na turneju, 28.01.2008. iz Engleske, pa sve do završetka prvog dijela, 16.03.2008. u Torontu ( Kanada ).

U 113 minuta autori filma uspjeli su na dosta autentičan i dojmljiv, posebno prirodan i ne baš prekičast način prikazati život članova benda, počevši od priprema za prvi let pa dalje prateći događanja koja su prethodila nastupima, samih nastupa, raspoloženja i iznošenja dojmova nakon njih, pa snimaka iz back stagea. Ali i što se događa s bendom tijekom ono malo slobodnog vremena između koncerata, u kojima se dobar dio vremena posvećuju sebi.

Naravno, osim događaja vezanih uz šest glavnih ‘glumaca’ filma, snimljene su i mnoge osobe iz Iron Maiden crewa, koje su također uvelike zaslužne za vrhunske showove i bez čijeg znanja i iskustva nečeg takvog uopće ne bi ni bilo.

Posebna priča, kao i uvijek, su fanovi koji su pohodili koncerte, ali i, doslovno, ‘okupirali’ hotele, zrakoplovne luke i mnoga druga mjesta na kojima su se pojavljivali ‘Maidenovci’. U tom je dijelu zanimljivo slušati mnogobrojne komentare, koji su svi redom prepuni emocija i na samom rubu totalnog idolopoklonstva. Tu se još jednom može vidjeti i čuti koliku popularnost uživa taj bend, a skupni dolasci roditelja i djece na koncerte već su uobičajeni rituali.

U tom smislu, općenito jedna od najdojmljivijih scena je kada jedan obožavatelj, nakon što je uhvatio palicu od McBraina, zajedno s curom plače poslije koncerta te pogleda u nebo i prekriži se, zahvaljujući Bogu na, njemu vjerojatno, najljepšem daru u životu. Impresivno je vidjeti i svjedočanstvo kako Iron Maiden ima ‘do groba’ odane fanove u zemljama gdje još vlada strogi režim, pa im nikakav problem nije predstavljao problem skidati se ‘do kože’, valjda iz ‘sigurnosnih razloga’, a sve to samo da bi vidjeli svoje miljenike.

Istaknutiji dio priče je i onaj u kojem su velikani metal scene gosti na koncertima, a među njima su Kerry King (Slayer), Doro Pesch, Ronnie James Dio, Vinnie Appice (Heaven And Hell, ex-Black Sabbath, ex-Dio), Derrick Green i Andreas Kisser (Sepultura), Tom Morello (Rage Against The Machine). A uz mnoge prije njega, posebnost benda istaknuo je i Lars Ulrich iz Metallice (slično kao i kada su snimali cover album za Kerrang!), koji je, između ostalog, izjavio da je Iron Maiden oduvijek imali bolje albume, bolje naslovnice i bolje pozornice i kako su, jednostavno, bolji od ostalih.

Redatelji filma, Kanađani Sam Dunn i Scot McFayden, koji se posljednjih godina predstavili metal svijetu u sličnim vodama, dokumentarcima "Metal: A Headbangers Yourney" i "Global Metal", i ovoga puta su pogodili u srž ‘problema’, te u ovo malo vremena uspjeli složiti priču koja ima glavu i rep i priču koja će čak i onima koji nisu previše upućeni u događanja vjerodostojno prenijeti ugođaj onoga što opisuje.

Toliko o dokumentarcu kojeg su mnogi vidjeli u kinima, ali sigurno neće odoljeti da ga nabave i u DVD formatu, te uživaju uz njega kad god to hoće, u kućnoj, ipak opuštenijoj i intimnijoj atmosferi. Isto tako, preporučam da ovaj film pogledaju i oni koji nisu zaljubljenici u Iron Maiden, jer je više od običnog dokumentarca. Kojeg će, dakako, kao dokumentarni zapis, puno kvalitetnije analizirati filmski kritičari, jer mi ostali to ipak radimo s muzičkim očima i ušima.

Drugi dio, odnosno drugi DVD, snimka je pjesama kojima se Iron Maiden predstavljao fanovima prvih mjesec i pol "Somewhere Back In Time World Toura 08". Naravno, u tom dijelu nije bio splitski datum, tako da nema nijedna pjesma koju smo mi imali priliku vidjeti, no set lista je složena identično onoj koju su svirali na cijeloj turneji, tako da se ništa puno ne gubi.

Sedamnaest je tu pjesama, uključujući i "Churchill’s Speech" intro, snimljenih u šesnaest različitih gradova tijekom spomenute turneje, koja je bila povratak u budućnost, odnosno reinkarnacija legendarnog "World Slavery Toura" (1984./’85.), po meni najbolje turneje benda i jedne od najboljih u rock povijesti.

Time je, osim pjesama, ponovno ‘oživjela’ i pozornica iz tog vremena, ukrašena mnogobrojnim motivima iz egipatske povijesti, s Eddijem u ulozi faraona, malo i potpomognuta današnjom, modernijom tehnologijom, blještavijom nego je bila u originalnom izdanju.

Za razliku od prošlih izdanja, zanimljivost, a i raritet ovoga, je to da su prikazani kompletirani detalji koji su se za vrijeme nastupa događali iza samog stagea. Poput Bruceovog presvlačenja (stavljanje plašta za "Rime Of The Ancient Mariner", maske za "Powerslave", oblačenje vojničke jakne za "The Trooper" …), zabavljanje crew ekipe, ili, na "Rock in Riu" viđenog, ‘izlijetanja’ benda na početak nastupa. A ipak najbitnije u svemu ovome jest da je prekrasno opet imati ovjekovječene pjesme koje se nisu izvodile više od 20 godina, poput "Rime Of The Ancient Mariner" ili "Powerslave", te usporediti njihove stare i nove izvedbe.

Pridodamo li njima još i "Aces High", "Revelation", pa sveprisutne "The Trooper" i "Run To The Hills", mogli bismo reći da je, iako atipičan live DVD, ovo svojevrsni "Live After Death" 21. stoljeća. Gledamo li ga sa aspekta činjenice da su mnogi fanovi dobili priliku barem dijelom dočarati njihovu najveću turneju, i to u trenucima kada benda doživljava drugu, treći, ili tko zna koju već mladost i kada je uživa slavu kakvu možda nije u osamdesetima, materijal dobiva još više na svojoj vrijednosti.

Zapanjujuće je vidjeti šestoricu muzičara koji, iako u šestom desetljeću života, i dalje na pozornici daju sve od sebe i zrače energijom na kojoj bi im mogli zavidjeti dvostruko mlađi muzičari. Za tako nešto zasluženo su i dobili Brit Awards za najbolji live bend, uvjerljivo pobijedivši svoje sladunjave i medijski do neizdrživosti ‘napumpane’ sunarodnjake.

Iako, moram biti realan i reći da su mi Iron Maiden jedno vrijeme čak malo dosadili izbacivanjem raznoraznih izdanja, no dok sam vidio ovako kompletiranu ponudu, promijenio sam mišljenje. Ustvari još i prije, kad sam čuo da su ulaznice za premijeru filma, baš kao i najveći dio onih na turneji, planule u nekoliko sati, nestrpljivo sam očekivao i ‘komercijalni’ izlazak.

Tako mi se na kraju ovo nekako čini i logičnim, jer ga smatram završnim dijelom trilogije "Somewhere Back In Time Toura 08", započetim s reizdanjem "Live After Deatha", nastavljeno s kompilacijom "Somewhere Back in Time The Best of: 1980-1989", finalizirano s "Flight 666". Pravim ‘šlagom na tortu’.

U analizi izdanja moram spomenuti i sveprisutnog Kevina Shirleya, koji je i ovdje, uz asistiranje Steve Harrisa, sudjelovao u produciranju i miksanju koncertnog dijela izdanja.

Standardne su, ali valja i to spomenuti, blagodati zvučnih zapisa, koji su ponuđeni u besprijekornom 5.1 DTS surround i 5.1 dolby digital surround formatu. Besprijekoran zato nije booklet DVD izdanja, sa ‘siromašnih’ osam stranica, no računajući da se puno toga može vidjeti, nešto takvo se može oprostiti. Ali zato nije takav na dvostrukom CD-u, logično, pa se na šesnaest stranica može dosta toga pročitati i vidjeti, a dominantna je slika aviona, koja ‘izbija’ već otvaranjem prve stranice.

Muzički, audio se izdanje ‘poklapa’ rasporedom, a i mjestima u kojima su pojedine pjesme izvedene, tako da su praktički one samo ‘prenesene’ na CD-e, pa ih, mislim tako, i ne treba posebno obrazlagati. No bez obzira što se radi o istim pjesmama, imati DVD bez CD-a ili obrnuto, nešto je kao voziti bicikl s jednom pedalom.

Kako sam ranije rekao, bez obzira što smo u posljednje vrijeme pretrpani koncertima, informacijama, možda i nekim naoko nepotrebnim izdanjima, uopće ne dvojim da će mnogi fanovi posegnuti u džep i kupiti i ovo izdanje. I neće nimalo pogriješiti, jer ovo je jedna od rijetkih stvari koje Iron Maiden još nije ponudio svojim obožavateljima.

Iako sam siguran da njime Iron Maiden nisu imali namjeru još jednom potvrditi svoju suverenost na metal sceni, koja gotovo nikad nije niti bila sporna, upravo se to dogodilo. Ispalo to tako spontano ili ne, manje je bitno.