Projekt ‘Sve i svašta’

Ako se nešto u medijskom prostoru može opisati kao gibanje klatna, onda je to pisanje o Lani Del Rey, alias Elizabeth Grant.

A nije da nije bilo povoda: od poluuspjelog početka glazbene karijere kao Lizzy Grant, ubijanja scenske persone Lizzy Grant, ‘rođenje’ Lane Del Rey, ne baš sjajan nastup na Saturday Night Live (curu je pojela trema), otkrivanja ‘prave’ priče o obiteljskom zaleđu (ponešto je mijenjala svoju biografiju i predstavljala se siromašnijom nego što jest), a posljednje (ne i zadnje) pronalazak je pjesme koja ‘blago nalikuje’ Laninom velikom hitu “Video Games“.Iskusni marketinški maheri reći će da nema lošeg publiciteta i komercijalni uspjeh albuma “Born To Die” potvrđuje tu tezu. “Born To Die” solidan je albumčić, s nekoliko friških trenutaka i nekoliko kreativnih podbačaja. Sa zanatsko-produkcijske strane ova kolekcija pjesama pristojno je ispeglana, zvuči kao gorko-slatka griotta.U onim boljim trenucima Lana sugestivno dobacuje na teritorij koji pokrivaju meditativni alternativni pop-rockeri Mercury Rev. U svoje uzore Lana navodi Kurta Cobaina, Springsteena i Britney Spears. S Cobainom dijeli ugođaj u pjesmama: osjećaj depresije i tjeskobe sablasnog malog grada. U neuspjelijim trenucima Lanica zvuči kao Britney na apaurinima (recimo, “Diet Mountain Dew“, ili “Radio“).

Zvučna slika sastoji se od melankoličnih (uglavnom synthesizerskih gudača) pasaža i sporih ritmova koji doprinose da Lanin glas u nižim registrima dobije štih fine cure iz malog grada čija dosada ubija – tako da bi rado našla neko uzbuđenje, pa makar to bilo s nekom vucibatinom. Trenutno najpoznatije žensko grlo u svijetu Adele pjeva često iz vizure cure koja je otišla van i doživjela gorko razočaranje, a Lana Del Rey iz perspektive osobe koja se dosađuje cijeli tjedan i jedva čeka kakav-takav provod, pa makar završio gadnim mamurlukom.

S ovim albumom ima dobar početak, ali Del Rey će dalje morati znati dokazivati da ovaj uspjeh nije slučajan.