Prljavo kazalište “Underground” – Album godine

U posljednje vrijeme članovi velikih balkanskih bendova počeli su se međusobno svađati, pa je pratiti te sapunice putem PR tekstova bilo sumanuto zabavno. Tu novu foru nije izbjeglo niti Prljavo kazalište, a rezultat njihove svađe dva su benda, Prljavo kazalište i Prljavo kazalište, jedno navodno izvorno s Bogovićem kao pjevačem, a drugo ono koje znamo zadnjih 40-ak godina, s Hourom i Bodalecom.

Ne bih ulazio u daljnje objašnjavanje zašto su se kumovi Houra i Fileš posvađali jer je to sasvim jasno bilo objašnjeno u svim mainstream medijima, a dok ne dobijemo sudsku odluku tko ima pravo na ime, vjerojatno ćemo i dalje imati dva Prljava kazališta. Jedno od njih je malo ubrzalo i već objavilo album, dok će druga frakcija to učiniti uskoro… Pa krenimo na “Underground”.

Vjerojatno je samo ime albuma “Underground” trebalo asocirati na vremena kad se Prljavo kazalište probijalo na scenu s Bogovićem na čelu. Bogović se sad vratio (barem u tu jednu frakciju benda), a slobodno bi ga mogli pitati gdje je bio cijelo vrijeme jer njegov kult ličnosti nije pratio neki zanimljivi i pamtljivi materijal, osobno jedino pamtim vrlo zabavnu zezalicu “Je t’aime (Moja voljena)”, ali i album na kojem je bio taj singl nije odviše dojmljiv.

Da bi ova frakcija dobila na težini, Fileš i Bogović su uzeli i Alena Kraljića, legendarnog Kralju iz najjače postave Pipsa, one iz ’90-ih. Baš kao i Bogović, njegov kult je brzo izrastao, ali sve nakon ’90-ih bi se moglo baciti u zaborav. Jedno vrijeme je svirao kod Bareta, pa onda i u nekim drugim manjim bendovima, pa je slagao svoje bendove, pa nedavno i objavio album pod svojim imenom… Da, bio je jako aktivan, ali iz priloženog, ništa se nije primilo kod publike, pa je vjerojatno bio primoran prihvatiti ovaj gig u hibridu ‘underground Prljavog kazališta’.

Ako je koji najavni singl briljantno predstavljao neki album, tada je to “Svemirski tobogan” za album “Underground”. Ukratko, mogli bi to opisati kao ‘kad starci prolupaju’. Kombinirajući mnoge nove tehnologije pokušali su se (valjda) približiti mlađoj publici, a rezultat je negledljiv videospot uz pjesmu koja je totalno neslušljiva. Pitate me kakav je “Underground”? Paaa… Upravo takav, neslušljiv.

Ekipa je nekad bila talentirana, rezultati toga su jasno vidljivi na početnim albumima Prljavog kazališta i Pipsa, ali ovdje jednostavno ništa ne štima. Sve zvuči kao razbacani rock album u koji su pokušali ubaciti sve živo, a ono što djeluje najslabije upravo je lirika. Tekstovi pokušavaju pratiti svakodnevne situacije i teme, ali neki od njih su jednostavno preloši. Uzet ću primjer “Gool”… To bi trebala biti neka nogometna pjesma, ali je potpuno lišena energije, a kad više nisu imali što, za kraj su ostavili dionicu koja neodoljivo podsjeća na “Nogomet” Pipsa.

Kad smo već kod Pipsa, preskočit ćemo cijeli ostatak albuma jer do posljednje skladbe albuma nema ničeg suvislog što bi mogli nazvati glazba. Sve je to mnogo neartikuliranih ideja koje su teško probavljive, ali “Ti me više ne voliš” je drugačija. U prvom redu, drugačija je jer ne zvuči kao ostatak materijala, u drugom redu je drugačija jer uopće ne zvuči kao Prljavo kazalište (niti neka njihova frakcija), a kao treće… To su klasični Pipsi… Kralja je potpisan kao kompozitor pjesme što svakako znači da ima još nekog dinamita u njemu, samo meni i dalje nije jasno zašto troši energiju na sve ove stvari koje je radio posljednjih dekada…

I što suvislog reći na kraju? Ovo je album bez veze i smisla, pod imenom benda s kojim ovu glazbu nitko nikad ne bi povezao. Da nisu uzeli ime Prljavo kazalište, vjerojatno ne bi to tako lako mogli objaviti, ali samo ime i dalje mnogo znači, iako je pitanje koliko je to ‘prava stvar’, pa onda se i ovakva krnja može prodati.

Sve u svemu, ako tražimo kategoriju albuma za preskočiti u slušanju, onda imamo jakog kandidata za album godine. Da su igrom slučaja promijenili ime, siguran sam da bi na mnogim nagradama i godišnjim listama bili u vrhu za debitanta godine, ali ovako, hvala i doviđenja, ovo nećemo više slušati.