Potvrda glazbene zrelosti

Pijanist Matija Dedić na ovogodišnjem će otvorenju Proljetne revije jazza nastupiti u triu s američkim jazz glazbenicima, kontrabasistom Vincenteom Archerom i bubnjarom Kendrickom Scottom.

Radi se o nastavku suradnje koja je započela u New Yorku gdje je Dedić s njima 22. i 23. studenog 2009. snimio glazbu za album što ga je nedavno objavila američka diskografska tvrtka Origin Records iz Seattlea. Album je odmah dobio sjajne kritike američkih jazz eksperata.

O suradnji s Vincenteom Archerom i Kendrikom Scottom i snimanju albuma s njima Dedić je rekao: “Oduvijek sam želio snimiti album u New Yorku. Jedne večeri, pogledavši dokumentarac posvećen snimanju kultnog jazz albuma ‘Kind of Blue‘ Milesa Davisa, saznao sam da je snimljen 2. ožujka, dakle na moj rođendan.

U istom trenutku nazvao sam našeg uglednog snimatelja Dragana Čačinovića koji već godinama živi u New Yorku i zamolio ga da mi sredi uvjete za snimanje. Uz njegovu pomoć dobio sam na raspolaganje vrhunski Skyline studio. Nakon što sam odabrao i pripremio repertoar za snimanje pomno sam birao suradnike koji će najbolje pogoditi taj senzibilitet. Uspio sam dogovoriti suradnju s Vicenteom i Kendickom koji su se pokazali idealnim suradnicima.”

Ovom suradnjom Dedić je nadopunio onaj dio svoje diskografije koji se odnosi na snimke ostvarene sa stranim glazbenicima. Taj, međunarodni segment karijere, što ga vodi usporedno s hrvatskom – surađujući s hrvatskim jazz i ne samo jazz glazbenicima – iznimno je važan iz više razloga. Kroz te suradnje ostaje u tijeku suvremenih zbivanja na međunarodnoj jazz sceni, stječe nova iskustva, proširuje glazbene vidike, iz prve ruke uči o povijesti jazz glazbe, usvaja karakter svojstven elitnim jazzistima, lakše ostvaruje svoje zamisli i prezentira svoju osobnost, ostvaruje nove kontakte…

Ne radi se samo o snimanjima albuma, iako je važno dokumentirati te suradnje – “Visiting Bruxeless” s kontrabasistom Jean-Louisom Rassinfosseom i bubnjarom Marekom Patrmanom i “From the Beginning” s kontrabasistom Larryem Grenadierom i bubnjarom Jeffom Ballardom – nego i o izravnom kontaktu s glazbenicima koji donose poveznicu s poviješću jazza.

Jednako je važna i suradnja što ju je ostvario s kontrabasistom Ronom McClureom i bubnjarom Jimmyem Madisonom s kojima je prošle godine poduzeo turneje tijekom koje su nastupili i na Gradini u Rijeci. Potvrda vrijednosti njegova rada došla je upravo od legendarnog McClurea koji u tekstu uvrštenom na ovitak CD-a “MD in NYC” s oduševljenjem govori o njihovoj suradnji i glazbi na albumu naglašavajući da se radi o Dedićevoj muzikalnosti i glazbenoj zrelosti.

Upravo su ti elementi došli do izražaja na novom albumu, više nego na bilo kojem prethodnom. Kroz sve izvedbe osjeća se opuštenost, mirnoća, usredotočenost na vlastiti glazbeni svijet koji ne mogu poremetiti nikakvi vanjski utjecaji. Bez ekstravagancija, velike dinamike ili bilo kakvih drugih ispada kojima jazz pijanisti nerijetko pokušavaju privući pozornost, profinjenim rješenjima i primjerenim solima koja smisleno dijeli sa suradnicima, Dedić nudi neprestani užitak slušanja i zadovoljstvo u otkrivanju skrivenih detalja, pobuđujući potrebu za ponovnim preslušavanjem.

O tome kako je u potpunosti uspio ostvariti svoje nove zamisli Dedić je rekao: “Vicente i Kendick su više nego ispunili moja očekivanja te, poput Larrya i Jeffa, izvukli moj maksimum. Suradnja s njima znači stanovit ulazak u društvo vrhunskih glazbenika. Posebno sam sretan što ću s njima uskoro ponovo svirati na nekoliko koncerata. Snimanje s njima razlikuje se od onog što sam ga ostvario s Larryem i Jeffom, prije svega u dugoročnijim pripremama.

Ujedno, generacijska povezanost s Vicenteom i Kendickom olakšala je moju poziciju glede mira i spokoja na snimanju dok sam u Zagrebu imao priličnu tremu samom spoznajom o veličinama kakve su Larry i Jeff. Od prvog trenutka bilo im je jasno da sam se posvetio originalnom autorskom pristupu poput suvremenih jazz pijanista. Svakako, u oba slučaja radi se o divnim ljudima s kojima je užitak svirati.”

Od deset skladbi na albumu “MD in NYC” šest je Dedićevih, dvije slavnih jazzista, “Blue in Green” Milesa Davisa i “Maiden Voyage” Herbiea Hancocka, a dvije glazbenika koji dolaze iz drugih žanrova: “Fragile” Stinga i “If I Where a Boy” Tobya Gada, poznatog iz repertoara pjevačice Beyonce. No, bez obzira što uzima kao predložak za improvizacije, čak i spomenute pop pjesme, Dedić to pretvara u vlastiti glazbeni jezik, prilagođuje vlastitom senzibilitetu i estetici.

Osim toga znakovito je da su Archer i Scott s razumijevanjem prihvatili i interpretirali njegova novija, ali i već svirana djela: “Her Name“, “Slawenskaya“, “Update“, “Angst“, “Cheekee Chicks” i “Jungle Blues“. Time se, osim kao sjajan pijanist i maštovit improvizator, potvrđuje i kao respektabilan skladatelj čija djela nadilaze granice lokalnog značaja.

Iako prevladava zvuk akustičnog klavirskog tria, Dedić povremeno diskretno koristi elektroniku, primjerice u izvedbi balade “Blue in Green” u kojoj pomoću sintisajzera ‘glumi’ gudačku sekciju ili u “Cheekee Chick” s ciljem iskazivanja sklonosti prema fusion glazbi. Posebice je dojmljiva izvedba skladbe “Maiden Voyage” koja u svojem desetominutnom trajanju donosi priču koja se polako, ali sustavno razvija, otkriva nove detalje, nadograđuje se novim pastelnim bojama, te se u svakom povratku na temu nadahnjuje novim zamislima kojima obogaćuje solo.

Jednu od verzija skladbe “Blue in Green”, što ih je s Vincenteom Archerom i Kendrickom Scottom snimio u New Yorku, u spomenutom studiju, ali uživo i to uz publiku, Dedić je uvrstio na album “Friends” koji je nedavno objavio za svoju matičnu diskografsku tvrtku Dallas Records. Sve ostale snimio je u triu s kontrabasistom Mladenom Barakovićem i bubnjarom Bornom Šercarom, u nekim izvedbama proširenim gostima.

Osim što donosi kontinuitet njegova stvaralaštva na hrvatskoj jazz sceni i prikaz shvaćanja važnosti dugoročnih suradnji, predstavlja Dedićevu svestranost što je dovelo do suradnji s glazbenicima raznih žanrova.

Osim skladbe “Siena” pjevačice Thane Pavelić – s njom je 2009. nastupio na predstavljanju hrvatskoga jazza u newyorškom Lincoln Centeru – koja gostuje u toj izvedbi, sve ostale su standardi. U nekima – “There Will Never Be Another You”, “Our Love Is Here To Stay” i “On A Clear Day” – se kao gost solist pridružuje gitarist Elvis Penava, a u nekima njegov dugogodišnji suradnik, pjevač Kristijan Beluhan koji donosi vlastito viđenje evergreena “My One And Only Love”, “For Sentimental Reason”, “Our Love Is Here To Stay” i “My Funny Valentine”. U tim se izvedbama Dedić predstavlja u posve drukčijem svjetlu. Naime, u potpunosti se usredotočuje na discipliniranu pratnju pomažući pjevačima da iskažu svoje vještine i zamisli, poštujući njihove stilske sklonosti, sposobnosti i repertoarni odabir, strpljivo čekajući red za vlastitu improvizaciju.

No, najuvjerljiviji je u izvedbama s triom, bez obzira s kojom dvojicom svirao. Očigledno je da je to formacija koja najviše odgovara njegovu senzibilitetu i promišljanju jazz glazbe. Zato su izvedbe balada “You Are Too Beautiful” s Barakovićem i Šercarom, te “Blue In Green” s Archerom i Scottom, najdojmljivije na ovom albumu.

(Preuzeto iz Novog lista od 13. veljače 2011.)