Ponos crnačke glazbe

Globalno gledajući, na glazbu koju radi Fertile Ground je utjecalo toliko puno kvalitetnih glazbenika i bendova i toliko puno različitih glazbenih stilova da su se mogle desiti samo dvije stvari: a) da mješajući sve to ne naprave ništa i da postanu vječni brijači koji briju na puno toga, a konstruktivno nisu ništa napravili; b) da uspiju u svojoj namjeri da naprave skladnu fuziju i izgrade jedan snažan, konstruktivan i zabavan bend. Hvala Bogu da se desilo ovo drugo!

Moram priznati da sam bio malo skeptičan oko njih (ja-vječiti skeptik) prije preslušavanja CD-a, pročitavši cijeli booklet i shvatio da ‘ovi’ mješaju sve i svašta. Na listi zahvala nalaze se Duke Ellington, Nina Simone, Marcus Garvey, Bob Marley, Fela Kuti, Tito Puente… Kao što vidite, svi ovi glazbenici pripadaju nekom zasebnom glazbenim stilu, no zajednička točka im je to što su ‘crnci’, jer kao što Fertile Ground kaže: “Uloga crnih umjetnika kao povijesničara, kulturoloških ambasadora i generalno govoreći – glasa Inspiracije postaje sve više i više važnija u našem društvu“. I sad što su oni s ovim htjeli reći? Za odgovor na ovo pitanje morate malo pričekati, pa prvo pročitajte glazbeni osvrt na njihovo djelo “Black Is….“.

Pjesmom “Spirit World” odmah na početku nam predstavljaju svo šarenilo glazbenih instrumenata koji će se pojavljivati tijekom cijelog albuma. Vodeći nas kroz taj spektar instrumenta poput synthova, bassa, gitara, truba, tenor i bariton saxa kao i ne nadmašnog vokala Navasha Daye, benda nam demonstrira svoje poznavanje spajanja različitih glazbenih stilova poput jazza, afro-beata, funka i soula. Naprosto je nevjerojatna glazba koju sviraju ovi glazbenici; gitara je izrazito funky nastrojena, bubanj i puhački instumenti sviraju u jazz maniri, a vokal je kombinacija soula i afro-beata, jednostavno očaravajuće.

“Live In The Light” je sljedeća skladba koju ću spomenuti i čija orijentacija prema kombinaciji klupske glazbe i jazz maniri naprosto oduševljava. Joel Mills na gitari sa svojim ‘skankin’ riffovima podiže atmosferu i odlično prati izrazito ravan ritam bubnjara Mark Princea dok ostatak benda gradi slobodnu melodiju koja je dodatno pojačana odličnim synthovima James Collinsa (koji između ostalog potpisuje glazbu za većinu pjesama) kao i puhačkom sekcijom i naravno vokalima Navasha Daye! “Another Day” je pjesma koja je najviše okrenuta afro-beatu na cijelom albumu, barem u glazbenom smislu. Naime, iako je čitava podloga izgrađena na afro-beat ritmu, Navasha izgleda nikada ne odustaje od svog vokalnog opredjeljenja za afro-beat sa soul prizvukom.

“Changing Woman” je pjesma koja nam donosi neke novosti u dosad predstavljenom zvuku Fertile Grounda, jer po prvi puta, uvode blues elemente u svoju glazbu. Čitava pjesma je građena na sjetnom blues ritmu, no glazba koju rade nekako je prevesela da bi ta sjeta došla previše do izražaja. Ista stvar se dešava i u pjesmi “A Blues For Me”. Razlog ovakvom soundu je, iako se bend drži blues šablone, pjesma se izdiže iznad te sjete zbog Dayinog vokala i puhačkih instrumenata koji svojim izrazitim durom dižu atmosferu u pjesmi i potiskuju sjetu bluesa izvrsnim dionicama.

“Yellow Daisies” nas ponovo vraćaju u ‘razigrani’ ritam jazza i afro-beata kojeg su zastupali na prvom dijelu albuma. No, ovdje se pojavljuju dva noviteta; naime, Navasha po prvi puta pjeva u čistoj jazz maniri i mol tonalitetu što čini potpunu suprotnost od njenog dosadašnjeg pjevanja; i u ovoj pjesmi se po prvi puta pojavljuje zvuk falute, što dodatno dodaje na sjetnosti same pjesme. No kao što smo se dosad već navikli, Fertile Ground ne dopuštaju melodiji da odluta u sjetu, već je stalno podižu drugim instrumentima što se u ovoj pjesmi manifestiralo kroz bubanj i gitaru.

Naslovna pjesma albuma “Black Is” nam na unikatan način demonstrira ponos koji ovi glazbenici osjećaju zbog boje svoje kože. Pjesma je stilski u potpunosti orijentirana na jazz i Navasha u potpunosti oslobađa svoj glas u pjesmi koja je prepuna opravdanog ponosa. Čini se da su glazbenici u pjesmi unijeli mnogo više svog osobnog stava i energije nego u ostalim pjesmama što postaje toliko očigledno u analiziranju ove pjesme. Ukoliko jedna pjesma može okruniti ovaj album onda je to pjesma “Black Is”.

“Naked” se zasniva na karipskim ritmovima, no, kao što ste i pretpostavljali dolazi puno dalje od tih ritmova, tako da se kroz vokal ovdje uključuje i jazz, a bubnjar Mark Prince daje svoj doprinos kroz autentični jazz stil sviranja bubnjeva. No, svi ostali instrumeni su odsvirani u soul-reggae maniri, gdje je element reggae glazbe dočaran ne samo kroz ritam i melodiju, već i kroz proizvodnju svojevrsnog ‘echo’ zvuka na instumentima. Album završava pjesmom “Reprise” koja nas vraća na početak albuma i pjesmu “Spirit World”. Sjetni zvuk koji krasi pjesmu ponovo spašavaju puhački instrumenti poput flaute i saxofona, dok kostur pjesme čine bubanj i bass koji joj daju ritam i snagu.

Definitivna činjenica koja proizlazi iz slušanja ovog albuma je da su Fertile Ground na prvom mjestu ‘crnci’ i ljudi koji su ponosni zbog toga. Crni glazbenici i umjetnici su unijeli toliko duha, snage i ljubavi u današnju glazbu i to su napravili na takav način da to nitko ne može poreći, osporiti ili zanijekati. Kao što je neizmjeran doprinos glazbenika na početku ovog teksta, vjerujem da bi s vremenom i doprinos Fertile Grounda mogao doseći barem polovicu doprinosa jednog od tih glazbenika.

Iako su po religijskom shvaćanju malo drugačiji od većine ljudi danas prisutnih na sceni (Navasha Daye je pripadnica Hare Krishna pokreta, kao i Ekandra Das koji svira bubanj), za razliku od drugih religioznih bendova ovakve vrste, Fertile Ground fanatično ne propovjedaju svoju vjeru kroz pjesme i na tome im iskreno hvala. Što još reći? Svatko tko voli crnačku glazbu i tko voli iskrenu i kvalitetnu glazbu naći će nešto zanimljivo u ovom albumu.