Pobjednički prvijenac

I baš kad sam pomislila da se u power sceni, nakon onog masovnog nakota bendova sa kenjkavim vokalima, krajem devedesetih, više neće pojaviti niti jedan bend sa frontmenom grubog, nadasve neobičnog glasa (tipa Chrisa iz Grave Diggera), u moju liniju je odnekud doplazio bend zvan Sabaton.

Pretpostavljam da nikad niste čuli za njih što nije nimalo čudno s obzirom da iza sebe imaju dva albuma od kojih je prvi “Fist For Fight” zapravo demo koji je izdan međunarodno, ali samo kao promo album, dakle u svrhu promocije benda (premda mi fakat nije jasno zašto jer se radi o full length albumu, koji je uz to fenomenalan), a drugi “Metalizer” koji do dana današnjeg nije ni ugledao police CD shopova zahvaljujući izdavačkoj kući.

Sve to dovelo je do ruba živaca ni krive ni dužne članove benda, te su odlučili sami iskeširati pozamašnu svotu i napraviti eto, ovaj njihov, nazovimo ga prvijenac -“Primo Victoria“. Očito su tek tada određeni ljudi (u ovom slučaju iz labela Black Lodge) shvatili da je ovo jedan zanimljiv bend iz čijeg bi partnerstva mogli profitirati, te su konačno sklopili ugovor za distribuciju ovog albuma.

No, dosta o povijesti, vratimo se mi na temu ove recenzije. “Primo Victoria” je album koji će garantirano utažiti vašu žeđ za nečim žestokim, brzim, a ujedno i tematski vrlo interesantnim. Bitke, pobjede, porazi, uglavnom sve što ima veze sa ratovima, to je ono što pali ovaj bend (čak i njihovo ime – sabaton je dio srednjovjekovnog oklopa). Stoga nije čudno zašto su za temu ovog albuma odlučili uzeti najslavniji od svih ratova – Drugi Svjetski. Već i same uvodne riječi: “Through the gates of hell, as we make our way to heaven, through the nazi lines, nabrijavaju vas na žestoku atmosferu koja slijedi i odiše čitavim albumom, kroz svih devet pjesama. Znači nema onih bljutavih laganica od kojih svi trčimo na wc.

Moram li vam išta više reći? Ah, da, najbolje stvari na albumu. Pa, ovako, ovdje nema pjesme koja nije u rangu svih ostalih (čitaj: sve su odlične), ali ako baš moram izdvojiti neke, to bi bile: “Primo Victoria” koju elegantno mogu svrstati u top 5 naj power pjesmi godine, zatim “Wolfpack” sa totalno fight ugođajem i “Stalingrad“, koja uz najbolje lyricse ima i predobar ritam. A što se tiče loših točki albuma, jedina moja primjedba je zvuk koji nije posve čist.

Dakle, da analiziramo, uz Sabaton i “Primo Victoria” dobivate sljedeće: kvalitetan war/power metal koji ponegdje ulazi u okvire speeda, svima zanimljivu ratnu tematiku, snažne rifove, vokala sa raf glasom i što je najvažnije, trodnevno ležanje u krevetu zbog posljedica benganja u sobi nakon prvog preslušavanja. Svima željnima tako nečeg toplo preporučam ovaj album.