Pijanist u novom svijetu

    2063

    Maksim Mrvica

    A New World

    Datum izdanja: 17.11.2005.

    Izdavač: EMI Classics / Dallas Records

    Žanr: Crossover

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. New World Concerto
    2. Nostradamus
    3. Dido’s Lamente
    4. Tosca
    5. Desert Skies
    6. Intermezzo
    7. Somewhere In Time/The Old Woman
    8. Ride Of The Valkyries
    9. Still Waters
    10. Blue Balloon
    11. Mojito
    12. The Flower Duet
    13. Deborah’s Theme
    14. Kolibre backing track (bonus)
    15. Claudine backing track (bonus)
    16. Nostradamus backing track (bonus)

    Sa svoja prva dva albuma “The Piano Player” i “Variations Part I & II“, Maksim Mrvica je osvojio brojnu domaću i stranu publiku, stekao pravu svjetsku slavu, posebice na azijskom tlu, a ‘samo’ je predstavio svoje viđenje klasične glazbe. Okupivši izuzetno kvalitetnu ekipu, pod okriljem EMI Classics, snimio je i svoj treći, usudila bih se reći i do sada najbolji album – “A New World“.

    Njegova suradnja s Tončijem Huljićem traje od samog početka karijere, a ne izostaje niti na ovom albumu. Kvaliteta ove suradnje u ovom slučaju nije upitna, jer Maksimov treći studijski album ponovno je prepun raznolikih klavirskih kompozicija, koje variraju od onih romantičnih, pa sve do onih u potpunosti nabijenih energijom, što najbolje dočarava i sam najavni singl “Nostradamus“.

    Osim, nazovimo ih ‘pop-klasičnim’ skladbama, poput “Desert Skies” ili “Mojito“, na albumu se nalaze također i tipične klasične kompozicije – “The Flower Duet“, “Ride Of The Valkyries” te Dvorákova “New World Concerto“, koje je aranžirao John Lenah.

    Da je na snimanju albuma sudjelovala odlična i kvalitetna ekipa, govori i činjenica da je jedan od gostiju i Jonathan Allen iz Abbey Road Studios (gdje je snimana glazba za brojne filmove, poput “Harry Potter”, “Star Wars”, “Fantom u operi”, i gdje su također snimali i The Beatlesi), koji je radio s poznatim facama klasične glazbe, poput Marthe Argerich i Placida Dominga. Zanimljiv je i dodatak albumu, koji čine tri njegove skladbe (Kolibre, Claudine i Nostradamus), ali u obliku matrica, koje mogu poslužiti kao dobra podloga za vježbanje Maksimovih kompozicija. Naravno, onima koji to mogu, znaju i usude se. Nama, ‘običnim’ slušateljima, služe samo kao primjer nekakvog dočaravanja kako bi pjesme zvučale bez Maksimove prisutnosti.

    Ponudivši nam ovaj tematski raznolik album, Maksim je ponovno uspio u pokušaju spajanja klasičnog i modernog. U svakoj pjesmi se osjeća njegov dinamičan pristup, potpuna posvećenost glazbi, te sjedinjenost sa svakom tipkom klavira. ‘Zlobnici’ neka niti ne pokušavaju staviti u pitanje njegovu kvalitetu, te bez obzira na neke kritike da zapravo ‘kvari klasiku’, ovom Šibenčaninu se mora priznati da ima veliki talent, odličnu tehniku i prije svega, ono najbitnije – veliku ljubav prema klasičnoj glazbi.

    Muziku podržava