Otkrivanje potencijala

Koncertom u Ann Arboru, Neil Young otvorio je novo poglavlje svoga glazbenog puta. Posvetivši se solo-karijeri, ovaj album slikovito otkriva kako je jedan mladić počeo otkrivati potencijal koji se u njemu krije.

Treće izdanje Youngovih arhiva nekim je čudnim, samo njemu znanim sustavom obilježavanja, numerirano brojkom 00, vjerojatno stoga što je ranije ostvarenje od prethodna dva: “Live at the Fillmore East 1970” i “Live at Massey Hall 1971” označeni su, pak, brojevima 02 i 03. Dakle, još uvijek čekamo 01.

“Sugar Mountain” sumira najbolje trenutke s dva nastupa u michigenskom studentskom kampusu 1968. Na prvi pogled, ovaj album sličan je albumu “Live at Massey Hall“, jer na oba je Neil Young naoružan samo akustičnom gitarom.

Ali pogled na popis pjesama i malo poznavanja Youngove povijesti kazuju kako su ta dva albuma neopisivo različita, što će se i dokazati onoga trenutka kada započnete preslušavanje, jer Neil “Sugar Mountain” Young nije jednak onom ekscentričnom genijalcu iz Massey Halla.

“Massey Hall” predstavlja Younga nakon što je objavio album “After the Gold Rush” (1970.), njegova stvaralačka energija spremna je isporučiti “Harvest” (1972.), ukratko – Neil Young tada je već poznato ime koje svakim albumom samo čvršće utvrđuje vlastiti status na glazbenoj sceni.

“Sugar Mountain” nešto je posve drugo. Šest mjeseci prije nastupa urušio se Youngov bend Buffalo Springfield, a on sam krenuo je u solo-karijeru. Debitantski album ugledat će svjetlo dana tek za par tjedana od ovoga nastupa i sve autorske pjesme publici su (naravno) nepoznate. A kao šlag na tortu, još nije navršio ni 23 godine života.

I zato ne treba čuditi što Neil Young ovdje zvuči pomalo uplašeno, sputano i nadasve nervozno, jer ovo je prvi solo nastup nakon raspada benda. Nije da mu je neki problem biti na pozornici, no ono s čime se treba boriti je teret dokazivanja kao kantautora. Potrebno je sebi i publici dokazati da može sam samcat izgurati show.

Ipak, od 13 pjesama, gotovo polovica je iz Buffalo Springfield ere, više je priča koje uvode u svaku pjesmu, sve kako bi se mladi i hiroviti Neil Young pokušao opustiti i fokusirati.

Daleko je ovo od najboljih Youngovih nastupa u glazbenom smislu, no jedna povijesna važnost i prekretnica osigurala mu je kultni status (a ne samo pjesma “Sugar Mountain”). Neil Young uvijek zvuči i staro i mlado. Njegov vokal istovremeno podsjeća na nevinost, ali i mudrost, te nostalgiju.

U svojim ranim dvadesetima, Young je već osjetio kako je biti na vrhu, a kada se upustio u solo-karijeru, dok je publika uopće shvatila tko je Neil Young, on je, premda mlad, već zvučao poput starog veterana.

Iz tog razloga, “Sugar Mountain: Live at Canterbury House 1968.” sjajan je prikaz ‘zelene’ faze razvoja, prevladavanja straha od solo-nastupa i zametak onoga u što će se Neil Young pretvoriti s godinama koje slijede.

Kako je ovo izdanje, baš kao i sva prethodna, dvostruko, na pripadajućem DVD-u nalaze se identične pjesme u visokoj audio rezoluciji, no i najava željno iščekivanog box-seta “The Archives Vol. 1 (1963-1972)”.