Ona čvrsto drži palicu u svojim rukama

Numerolozi će reći da je sretna sedmica zaslužna za novi studijski uradak omiljenog nam pop grijeha Britney Spears predstavljene ovoga puta kao “Femme Fatale“.

Nešto je više od dvije godine prošlo otkako se ‘vratila’ na scenu s “Circusom”, albumom sklepanim ne bismo li pomislili da je napokon ‘ona stara’ ilitiga da nije više luda, no Spears je na pretposljednjem izdanju zvučala odsutno i hladno i smrt njezine karijere navještavali su svi, dok je GaGa izborila svoje mjesto pod reflektorima i nadolijevala ulje na vatru. Međutim, opremljena vojskom vodećih tekstopisaca i producenata pop industrije, pop princeza predstavlja jedno od ponajboljih glazbenih izdanja svoje karijere kojim nadmašuje i progresivni “In The Zone”, ali ne i fantastični “Blackout”.Očekujete li zahtjevne vokalne dionice i potpisane tekstove, na krivoj ste adresi jer “Femme Fatale” ne odstupa previše od ranije poetike pjevačice na pragu tridesete. Ona je i dalje zabavljačica i performerica, a “Femme Fatale” je upravo to – energičan elektronički trijumf sačinjen od dosad nezamislivih glazbenih kombinacija. Tako se u pop vode uvukao neočekivani dubstep koji dominira ovim albumom, primjerice u najavnoj “Hold It Against Me“, “Seal It With a Kiss” ili “Inside Out“.

Jamačno se će se mnogima nakostriješiti dlake na glave kažemo li da Dr. Luke i Max Martin, izvršni producenti, ovime pomiču granice u pop glazbi, no već prvim slušanjem spomenutih pjesama ili power-pop fućkalice “I Wanna Go” jasna je svježina electro-popa. Vokalne distorzije nisu u službi potpunog prikrivanja ograničenja, već kreiranja novog hibridnog zvuka između glasa i glazbe, čije se granice potpuno stapaju. Da Spears ima svoje prste itekako u tome možemo potkrijepiti činjenicom da je nagovijestila ovu novotariju “Blackoutom” gdje se pojavila kao izvršna producentica albuma.

Jedan od najboljih primjera na ovom izdanju svakako je perverzno hipnotična “Big Fat Bass” nastala u kolaboraciji s will.i.amom (Black Eyed Peas). Možda će publika oko ove stvari biti najpodvojenija jer produkcije will.i.ama nisu inventivne i poprilično su jednolične, no slagali se ili ne, “Big Fat Bass” koja slavi upravo zavodljivost zvuka basa najvećeg je radio potencijala.

Kao što i sam naslov sugerira, album izbjegava ‘slabije’ forme poput baladne, pa je najumjerenija, ali ipak dosljedna cjelini, “Criminal” ostavljena za kraj (standardne verzije) kao decrescendo nakon niza strukturno različitih, ali jednako energičnih platformi za razbacivanje u kakvom klubu ili topljenje kalorija.

Suprotstavljeni distorziranim, elektriziranim vokalima predstavljaju dodatne četiri pjesme deluxe izdanja među kojima nesumnjivo dominira “Don’t Keep Me Waiting” – prvi i k tome uspješan pohod Britney u rock vode. Dakle, ne radi se o nekakvom crossoveru, već o čistoj rock skladbi u kojoj se za bubnjevima pojavljuje Travis Baker (Blink 182) i gdje napokon do izražaja dolazi i čisti vokal pjevačice, kao i u retro elektronskoj himni seksu “Selfish“.

“Femme Fatale” donosi nakon punih sedam godina prisutnu i osjetno strastvenu Spears u koherentnoj, potpunoj cjelini na čijim postajama nećete nijednom zaspati ili ju preskočiti. Iako će ju u globalnoj tržišnoj utrci fenomen Lady GaGe nesumnjivo prestići, uvrnuta GaGa i dalje osim histeričnih pojavljivanja i nenosivih odjevnih kombinacija ne donosi nešto novo svojom glazbom, dok njezina nešto starija mentorica i dalje iznenađuje.

No, ne zavaravajmo se, nema tu umjetnosti, već je sve to čista zabava i dobra producentska gerila, jer Spears nije ništa napravila osim što je otpjevala svoje nezahtjevne dionice. Ipak, nas zanima konačni proizvod, a ne kreativni proces i pozadina istoga, pa je iz tog razloga forma itekako zadovoljena.