Ogoljena životna priča u iskrenim stihovima

Stijena od žene, ta Marianne Faithfull. Čak i nakon okruglih 50 godina karijere ona suvereno korača svjetskom glazbenom scenom i u svoj stvaralački tim uspijeva dovući majstore poput Briana Ena, Warrena Ellisa, Flooda ili mlade genijalke Anne Calvi.

Danas 67-godišnjakinja važno je i veliko ime u svijetu rocka, to ne možemo osporiti. No, vratimo se malo natrag u vrijeme, na početak ’70-ih godina 20.stoljeća. Marianne je upravo završila vezu s Mickom Jaggerom te izgubila skrbništvo nad vlastitim sinom. Takvi udarci u privatnom životu dovode je do pokušaja samoubojstva, ovisnosti o heroinu i anoreksije.Osebujna mlada pjevačica i glumica koja je u svojim dvadesetim godinama uživala u profesionalnom uspjehu i uspješno njegovala prijateljstva s glavnim facama iz svijeta umjetnosti i show businessa odjednom je nestala, potonuvši u bezdan svog slomljenog duha.“Je li ova priča uopće bitna za novi album ove pjevačice?” pitate se. Itekako jest. Marianne, koja je kroz godine konačno izvojevala pobjedu nad svojim demonima, danas ima životnu priču čija se težina osjeća u iskrenim i nedvosmislenim stihovima njenog posljednjeg albuma.

Upravo je to slučaj s pjesmom “Late Victorian Holocaust“, u kojoj se kroz pero Nicka Cavea, autora pjesma, jasno ocrtava varljiva slika bezbrižnosti i blaženstva koju pružaju opijati. “Give My Love to London” ploča je koju autorica iznosi istovremeno nježno i srčano, kombinirajući melankolične pjesme “Love More or Less” i “I Get Along With You Very Well (Except Sometimes)” s energičnim cinizmom koji u sebi nose “True Lies” ili “The Price of Love“.

Od 11 pjesama s novog albuma jedna će vam zasigurno ostati u glavi. Radi se o uratku Rogera Watersa “Sparrows Will Sing“, u kojem jednostavno ne možete promašiti stil najprgavijeg Floydovca. Ta najmelodičnija i najzaokruženija stvar na albumu ujedno je i realna predikcija svijeta koji čeka nesretne buduće naraštaje.

Možda bi i kao najbolji epilog albuma poslužila Cohenova pjesma “Going Home“, koju je Faithfull odlučila staviti na pretposljednje mjesto. Naime, stihovi velikog Kanađanina koji glase “Going home without my sorrow… to where it’s better than before” pružaju barem neku nadu na ovom, ne baš optimizmom ispunjenom albumu. Ipak, kako sama autorica tvrdi, ovo je njen dosad najintimniji album pa nećemo biti tolike cjepidlake da zadiremo u njen tracklist.

Jer, na kraju krajeva, da se “Going Home” nije ni našla na finalnom popisu, ovo bi i dalje bio vrlo, vrlo dobar album.

Tekst: Tino Friščić