Odvedite me u bolnicu

‘Punk’s Not Dead’, već odavno otrcana fraza dobila je novu inačicu koju će mladež pisati po zidovima, a ona glasi ‘Punk-Rave’s Not Dead’; nije nešto originalno, al’ čistih zidova ionako previše pa tko te pita za kreativnost. Ovu frazu posvećujem The Prodigyu, jednom od najoriginalnijih, najinovativnijih i najkonfuznijih bendova prvenstveno dance, a potom i glazbene scene uopće.

Osnovani 1990. godine od strane idejnog začetnika i čovjeka kojeg treba kriviti za sve dobro i loše u njihovoj dugoj karijeri, Liama Howletta.

Za The Prodigy se u početku posprdno govorilo da sviraju rave za djecu. Što god to značilo i bila to istina ili ne, očito im je nabilo kompleks te su se transformirali u jedan od najžešćih, najluđih i najšokantnijih bendova uopće.

Oni koji su ih nazivali pogrdnim dječjim imenima, tipa ‘Zoki-smoki’ ili ‘mali-balavi’, danas vjerojatno žale, vidjevši u što su se ta djeca pretvorila. Vragovi – rekla je moja baka jednom dok je gledala reprizu Hit-Depoa.

Život piše drame, tako da su se The Prodigy pretvorili iz prinčeva u žabe, što je moguće i bez glavne uloge u nekom od Disneyevih crtića. “Charly” je ime prvog singla koji ih je lansirao u svijet tadašnje rave glazbe i već nakon njega moglo se zaključiti da se sprema nešto novo i drugačije.

Album “Experience” iz 1992. godine lansira ih u sam vrh tadašnje rave scene, dok albumom “Music For The Jilted Generation” iz 1994. potvrđuju i učvršćuju zasluženi status. Singlovi “No Good (Start The Dance)” i “Voodoo People” i danas su neizostavni dio repertoara svakog DJ-a koji imalo drži do svoje publike.

Totalna dominacija, kako u Europi tako i u SAD-u, dolazi albumom “Fat Of The Land” iz 1997. godine, kada su radijskim eterom zagospodarili singlovima “Breathe” i “Firestarter” te malo manje, kontroverznim singlom “Smack My Bitch Up” koji je uglavnom bio bojkotiran od većine radijskih i TV postaja, ali je zato stekao kultni status kod publike.

2004. Liam Howlett snima i izdaje vrlo dobar, ali ipak ne-prodigijevski album “Always Outnumbered, Never Outgunned“. Album kod kritike i publike nije prošao loše, ali se komercijalno pokazao kao neuspjeh.

“Invaders Must Die” peti je po redu album i prvi album koji su snimili u istoj postavi još od 1997. godine i albuma “Fat Of The Land”. Prvi je to album koji su izdali pod vlastitom etiketom Take Me To The Hospital (toliko o mojoj kreativnosti u naslovu recenzije).

Album dokazuje da su The Prodigy i dalje u naponu snage – inovativni, kreativni i ludi. Sam album je fuzija njihova prva tri uratka, ali povratak vlastitim korijenima pokazao se kao pun pogodak.

Već uvodna i naslovna “Invaders Must Die”donosi tu neku retro svježinu i osmijeh na lica svih obožavatelja. Uvodni i zarazni gitarski riff proteže se kroz cijelu pjesmu, popraćen bubnjevima, basom i synthovima koji sviraju isti gitarski riff. Eksplozivnost i melodičnost u jednom.

Prvi singl, “Omen” na trenutke zvuči kao da sa nalazi na prvom albumu, a ostatak pjesme kao da je ‘sišao’ s “Fat Of The Land”. Definitivno jedna od najboljih stvari na albumu i Prodigya uopće.

“Thunder” ima tamni početak na basu i bubnju, s nekakvom psihodeličnom sirenom, a ubacivanjem gitare pjesma ubacuje u petu brzinu i postaje nezaustavljiva plesna ‘drmalica’. “Colours” je zapravo prava punk pjesma, vokalno i gitarski, samo pomiješana s break- beatovima. “Take Me To The Hospital” još jedna je zarazna plesna pjesma zbog koje bih najradije umjesto da ovo pišem otvorio pivu i svijetu pokazao vlastite nezgrapne plesne (ne)mogućnosti.

“Warrior’s Dance” drugi je singl i najbolji podsjetnik kako je bend zvučao na drugom albumu. Sintetički eksplozivno i ritmički nabrijano. “Run With The Wolves” više zvuči metalski nego rockerski, a zanimljivost je da u toj pjesmi bubnjeve odsvirao glavom i palicama Dave Grohl. Album zatvara za The Prodigy netipično lijepa i hitoidna “Stand Up” koja dolazi kao šećer na kraju.

“Invaders Must Die”, ali The Prodigy su itekako živi i nadam se da neće stati na ovome, već da će se i dalje rješavati kompleksa ‘dječjih ravera’ snimajući nove albume poput ovih.