Od drum’n’bassa do mainstreama

    2457

    Kosheen

    Damage

    Datum izdanja: 17.04.2007.

    Izdavač: Moksha / Aquarius Records

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Damage
    2. Overkill
    3. Like A Book
    4. Same Ground Again
    5. Guilty
    6. Chances
    7. Out Of This World
    8. Wish You Were Here
    9. Thief
    10. Under Fire
    11. Not Enough Love
    12. Cruel Heart
    13. Marching Orders
    14. Your Life

    Ono što je u osamdesetima u Velikoj Britaniji bio Manchester, to je u devedesetima postao Bristol. Mjesto gdje je rođen trip hop proslavili su Tricky, Portishead i Massive Attack, a iako puno bliže drum’n’bassu negoli trip hopu, daleko od tzv. Bristol sounda nisu bili niti Kosheen. Nakon uspjeha s prvim albumom “Resist”, a pogotovo hitova poput “Catch” i “Hide U” s kojima su osvojili klubove širom svijeta, svoje slušatelje iznenadili su priličnim glazbenim obratom na “Kokopelli“. Nakon četiri godine pred nama je njihov novi album.

    Sian Evans, Velšanka odrasla na velškoj folk muzici (i dan danas često nastupa solo pjevajući folk) i Joni Mitchell te Markee Substance i Darren Decoder, dvojac čiji background leži u breakbeatu i elektronici, zaslužni su što se prije šest godina drum’n’bass proširio i u mainstream.

    Potpuno drugačiji od prvog albuma, “Kokopelli” je bio odsviran instrumentima i sa punom većim udjelom rocka, da bi na novom albumu “Damage” pokazali da se ne ustručavaju pokazati i svoju komercijalnu stranu.

    Za prvu polovicu albuma karakteristični su lagani drum’n’bass utjecaji, pop melodije te electro-pop ritmovi (“Guilty“), dok u drugom prevladava nešto mračnije raspoloženje koje se provlači kroz teške i mračne beatove i aranžmane te melankoličan glas pjevačice Sian, tek tu i tamo isprekidan pokojim toplim klavirskim akordom.

    Muziku podržava

    Kosheen su se prilično poslužili electro-pop formulom – malo elektronike, malo Eurythmicsa i sve skupa spojeno s aktualnim trip hop i pop zvukom (“Chances” koja zvuči kao da su je snimili Roxette devedesetih) te se od drum’n’bass benda s pop uletima pretvorili u pop bend bez drum’n’bassa. Na albumu nema hitova poput “Hide U” ili “Catch” – ne toliko energični “Damage” i “Overkill” ipak su za klasu slabiji, ali vjerojatno će opet dobro proći na plesnim podijima.

    Općenito, mislim da bi ovaj album puno bolje prošao da je kraći, jer jedan sat, koliko on traje, ipak je malo prezamorno. A nasmijao me i jedan internetski komentar koji tvrdi da su najjače pjesme na samom početku, kako bi se zavelo publiku prilikom preslušavanja u dućanu da album odmah i kupe, jer navodno nitko ne preslušava više od prvih nekoliko stvari. Tko zna, ima možda nešto i u tome. Šteta što Kosheen nisu više tako jedinstveni kao nekad, no titula benda koji je doveo drum’n’bass u mainstream i dalje ostaje.

    Muziku podržava