Obični dečki napravili običan album

Zamislite početak nekog idiličnog filma čija radnja se odvija u početku na plaži. Dok nam vrte prizore kojekakvih događaja na plaži, recimo zavodljivi pogledi lokalnih djevojaka koje se elegantno sunčaju ili dečke kako igraju nogomet na pijesku, u pozadini se čuje neka vesela muzika koja mami osmijeh na lice. Ne zato jer je pretjerano dobra ili posebna, već je to tipična ljetna muzika za chillanje na plaži ili brbljanje s frendovima na ljetnoj terasi uz more uz neko pivce. Takvu muziku nudi i posljednji album The Ordinary Boysa.

Bendovi bi uvijek trebali slaviti glazbenike koji su utjecali na njihov rad. U ovom slučaju je ipak to pretjerano. Iako je ta muzika koju sviraju The Ordinary Boys stvarno jedan kvalitetan, doduše, ne pretjerano maštovit ska, nisu se potrudili dati ništa novo što bi nas zaintrigiralo ili ponukalo da ga poslušamo opet i opet.

Gotovo svaka pjesma zvuči kao da sam ju već negdje prije čula. Kada započnu gitare u “Life Will Be The Death Of Me” u glavi nam pjevuši “I Fought The Law” od The Clasha. Ukoliko se odlučimo za njihov prvi singl “Boys Will Be Boys” ili “Don’t Live Too Fast“, čut ćemo Madness. Nekako mi je ipak najdraža stvar “Rudi’s In Love” koja uopće nije njihova, već obrada starog hita Locomotivesa iz neke tamo 196x. godine.

“On An Island” je pjesma koja bi se potpuno uklopila u jedan od onih filmova s idiličnom atmosferom o kojim sam pričala na početku, dok je pjesma po kojoj je album dobio ime poppy stvar koja bi lako dosegla vrhove britanskih ljestvica.

Osim tog njihovog velikog utjecaja skaa, u ponekim stvarima se osjeća i onaj tipični britanski pop. Njega posebice osjećamo na drugom dijelu albuma koji ipak nekako visi i ponešto je uspavaniji od veselog ska početka. Jedino ne znam što im je na albumu bio potreban kvazi jamajkanski ska u jednoj od stvari za kojeg ovdje stvarno nema mjesta.

To je album koji nije loše imati u kolekciji, ako radi ničega drugoga, onda da imate što god za pustiti na discmanu dok čekate na plaži da dođe ekipa s cugom. Uz staromodne gitarske ska rifove, nije teško uživati u ovom albumu. Doduše sada, kada se po drugi put zaredom izvrtio ovaj album, odlučila sam ipak pritisnuti ‘stop’ i pustiti pravi Madness.