Novo britansko čudo

Kako svakodnevno drugi bend pohodi naslovnice u britanskim medijima, tako se prije par mjeseci podigla velika prašina i s bendom Foals, koji su prije par mjeseci izdali svoj prvijenac “Antidotes“, koji je iz tog razloga došao čak u Top 3 na ondašnjoj ljestvici albuma.

U čemu je fora s Foalsima? Pa oni su jedan moderan bend koji prati današnje trendove, pa miješa plesne rock podloge s ponešto elektronike u vrlo nabrijane pjesme. Takvih bendova na Otoku u novije vrijeme ima napretek, a Foals su ipak nekako dinamičniji pa su se istakli od mnoštva.

Većina takvih bendova, pa tako i Foals, mnogo duguju Radioheadu s kraja ’90-ih (kada su krenuli u eksperimentalne vode) jer je očita inspiracija stigla otud, uz dodatak modernije tehnologije i plesnih ritmova.

Logično bi bilo da je Radiohead sam isfurao ovakav zvuk nakon “Kid A” i “Amnesiaca”, ali oni su se radije zadovoljili povratkom na staro, dok su mnogi mlađi bendovi krenuli s njihovim istraživanjima glazbenih granica između rocka i elektronike.

Bend dolazi iz Oxforda, a nastao je 2005. godine nakon raspada nekoliko manjih neuspješnih sastava. Tijekom zadnje dvije godine, izdali su niz singlova, a svaki novi bi bio bolje pozicionirani nego onaj prije, pa je red bio i za album koji je izdan početkom ovog proljeća.

Produkciju albuma “Antidotes” trebao je napraviti Dave Sitek iz TV On The Radio, ali njegov miks se nije svidio bendu jer su pjesme bile previše ‘spacey’ zvuka. Kako su bile sve pare potrošene na njega, dečkima nije preostalo ništa drugo nego da se sami pobrinu za taj dio posla ako žele izdati prvijenac, što su oni i učinili na najbolji mogući način.

Kao što sam i ranije rekao, na albumu su pretežito živahne pjesme bržeg ritma (kako se to moderno kaže elektro-rock ili dance-punk) i razuzdanih melodija. Od sličnih bendova najbliži su im These New Puritans, ali Foals su ipak nešto blaži te s izražajnijim osjećajem za melodije.

Album otvaraju dvije vrlo spaljenje hitoidne stvarčice, “The French Open” i “Cassius“. Obje pjesme bi se mogle svrstati u vrh dance punk žanra zadnjih godinu dvije pa slobodno mogu reći da “Antidotes” ima najbolji mogući početak.

Već sa sljedećim pjesmama ritam malo opada, više nije sve toliko nabrijano i žestoko čime su malo pokvarili izvrsni početni dojam. U tom se dijelu malo koja pjesma ističe kao nešto posebno, makar je među njima i sanjiva “Red Socks Pugie” koja je izdana kao singl.

Drugi dio albuma otvara njihov prvi singl s ovog albuma, “Balloons“, koji je prava math rock skladba obogaćena vrlo dobro uklopljenim trubačima.

Do kraja “Antidotesa” nalaze se još mnoge eksperimentalne pjesme u kojima Foalsi dokazuju svoju imaginaciju koju tolikom lakoćom prenose u audio zapis. Najbolji dokaz za to bila bi najduža “Big Big Love (Fig. 2)“, u kojoj su glazbena poigravanja beskonačna uz vrlo zaraznu melodiju koju jako brzo počinjem automatski fućkati.

Glazba koju rade Foalsi i njima slični bendovi (u prvom redu mislim na Klaxonse) je toliko futuristička i zanimljiva, da i ne čudi eksplozija takve glazbe zadnjih godinu dvije, prvenstveno u Britaniji.

Kako se ‘prava elektronika’ malo uspavala, tako je sve više dobio na značaju ‘novi zvuk’ u kojem se kombiniraju klasični instrumenti (gitare, bubanj i bas) i elektronični dodaci. Kako je cijela priča tek u povojima, svakim danom će nastajati još mnogi drugačiji (ali i slični) bendovi poput Foalsa koji će još više proširiti ovaj žanr.

U današnjem pogledu, Foals s “Antidotes” drži čvrsto primat jednog od najzanimljivijih i najuzbudljivijih bendova koji dolaze s Otoka, a jedini minus su im nešto laganije pjesme u kojima do kraja ne uspijevaju pronaći kemiju kakvu imaju na bržima. Kada i to apsolviraju, tada će biti ‘otočki carevi’, a ovako im ipak još par nijansi nedostaje do toga.