Nova bolna istina Placeba

Svakom objektivnom slušatelju bilo je jasno da je mnogo tog ‘o’šlo k vragu’ na albumu “Battle for the Sun” i da Placebo treba dobro razmisliti što i kako dalje.

Čak četiri godine kasnije dobili smo nastavak s albumom “Loud Like Love”.O kvaliteti Placebovih albuma dalo bi se raspravljati, ali im se mora priznati da na svakom od njih su ispucali po nekoliko hitova koji su ih uvijek držali na visokom nivou popularnosti. Kada bi maknuli te hitove s albuma, tada je bilo previše praznog hoda, a nešto slično se događa i na sedmom albumu u karijeri koji, istini za volju, zvuči među cjelovitijim albumima gdje nema tolikih uspona i padova.Dio razloga leži i u tome što nemaju neke ubojite singlove koji bi razvalili top ljestvice, iako su najavni singlovi “Too Many Friends” i “Loud Like Love” napravili dobar dio posla i ponovno Placebo vratili u život. Dok je taj dio albuma neprikosnoven, opet bi mogli raspravljati o ‘ostatku’ albuma.

Molko ima karakterističan lirički izričaj i od njega rijetko odstupa. To se najbolje isčitava u “Too Many Friends” i kombinaciji stihova koji imaju malo smisla “My computer thinks I’m gay/I threw that piece of junk/away on the champs-Elysees/as I was walking home“, a još bolji primjer je “Rob The Bank” gdje prva polovica pjesme poziva na revolt protiv banaka, dok drugi na kopanje nosa i crtanje svastika?!

Bilo kako bilo, Placebo će i s ovim albumom pogoditi notu vjernih fanova, a to uopće nije loše jer postoji niz pjesama koji imaju zadovoljavajući faktor poput već spomenute “Rob The Bank” koja ima jak post-punk štih (i moram ponoviti iritantan drugi dio teksta) ili “Hold On To Me” koja spada u klasične bendovske balade, dok će većina ipak ostati ravnodušna prema deset novih stvari.

“Loud Like Love” je album na kojem Placebo nije uveo ništa novo (utjecaji gotha, glama, alter rocka, britpopa, elektronice, post-punka…), takvi su već dvadesetak godina koliko postoje, ali su svojim zvukom željeli biti pristupačniji većem broju ljudi. Djelomično su i uspjeli jer im je time album dobio na zaokruženosti, ali ponovno je došla do izražaja bolna istina da su Placebo sposobni napraviti dvije-tri pjesme po albumu koje mogu napraviti nešto, dok sve ostalo pada u zaborav već nakon prvog preslušavanja albuma.