Neodoljiv glazbeni koktel

Atlantski reper Big Boi na početku svoje karijere zvučao je kao žanrovski ‘čišći’, manje progresivan dio legendarne grupe Outkast. Dok je njegov partner Andre 3000 inspiraciju crpio iz funka ’70-ih.

Slya Stonea, Georgea Clintona i eksperimentalnijih radova Princea, Big Boi, pravim imenom Antwan Patton, svoj je flow i lirični izričaj bazirao na južnjačkom stanju uma. Izbacivao je riječi brzinom rafalne paljbe kakva je odjekivala ulicama njegovog grada uz ležerniji pogled na život karakterističan za stanovnike toplijih krajeva. Outkast je teme poput obračuna bandi, konzumacije marihuane, te odnosa sa ženama obogatio lucidnim metaforama i spiritualnim traženjem uz futurističke beatove Organized Noizea, te tako uzdigao ‘dirty south’ scenu do novih visina. Uz gangsta repere iz Teksasa, UGK i Geto Boyse, te sugrađane Goodie Mob, okrenuli su pozornost glazbenog svijeta prema novim geografskim širinama. Lucidnost i new age filozofija Andrea imala je svoju savršenu antitezu u Big Boiu. Vrhunac ‘sukoba’ njihovih ličnosti predstavljen je na epohalnom dvostrukom albumu “Speakerboxxx/The Love Below” iz 2003. godine gdje je svako snimio zasebno svoje pjesme i pokazao kojim putem će njihove karijere krenuti.No, Big Boi je svojim debitantskim solo albumom iz 2010. “Sir Lucious Left Foot: The Son of Chico Dusty” pokazao kako je nadmašio glazbenu avangardu Andrea 3000, ostajući pritom vjeran osobnom izričaju. Tako smo tu naišli na suradnju Big Boia s indie rockerima, mogli čuti legende poput George Clintona, neo-soul pjevačicu Janelle Monae, ali isto tako i gardu južnjačkih repera poput Gucci Manea, T.I-a i Lil Jona. Album je imao vrlo dobar komercijalni uspjeh, te zaradio hvalospjeve glazbene kritike.Produkciju koja je spajala zvuk starog Outkasta i futurističkih elektro beatova potpisivali su, osim samog Boia, Andrea 3000 te tvoraca Outkastovog zvuka Organized Noizea, i neka nova imena poput Malaya, Royal Flusha… Vrhunac albuma bio je singl “Shutterbugg” koji je vjerojatno jedan od glazbeno najavangardnijih trenutaka u pop muzici zadnjih godina.Nije nikakvo iznenađenje da je zato novi album Big Boia “Vicious Lies and Dangerous Rumors” bio jedan od najiščekivanijih glazbenih izdanja minule godine. Album kritika nije primila toliko toplo kao njegovog prethodnika, a nije zabilježio ni takav odjek u javnosti. Prigovarali su mu da je preduboko otišao u eksperimentiranje, da ima previše pjevanja, premalo njegova poznata flowa, zamjerajući tematski nepovezanu cjelinu. No, iako se o radi o albumu za koju nijansu slabijem od epohalnog prvijenca, ipak je riječ o izvrsnom albumu čija će se vrijednost pokazati tek nakon nekog vremena, kako to često biva s umjetničkim djelima autora sklonih eksperimentu i traženju drukčijeg zvuka od onog na koji su površni konzumenti muzike navikli.

Na samom početku ploče u “The Tickets” možemo čuti Big Boia potpomognutog vokalom stalnog suradnika Sleepya Browna, a pjesma služi kao uvod u glazbeno putovanje kojem će nas ‘general Patton’ povesti. Karta je kupljena i vožnja može početi. Soul, funk i hip-hop u jednom. Sljedeća numera, producirana od starog Outkastovog poznanika Mr Dj-a, “Apple of My Eye” nastavlja u tom smjeru. Trube, električne gitare, zavodljiv zvuk sintisajzera i prepoznatljiv MC-ev flow koji nenametljivo dirigira instrumentalima i back up pjevačima. “In the A“, pak, zvuči najviše kao ‘stari’ Big Boi iz 90-ih. Himnična posveta rodnoj Atlanti s dvojicom hip-hop superzvijezda iz istog grada T.I-om i Ludacrisom, zvuči kao marš hip-hop generala gdje preuzima grad i vraća prava muziku njenim stanovnicima.

Suradnja s Killer Mikeom “Thom Pettie” (igra riječi gdje autor na svoj osebujan način odaje počast rockeru Tomu Pettyu) još je jedan primjer gdje se Big Boi vraća korijenima i to na najbolji mogući način. Tako su i ovisnici o čistokrvnom južnjačkom rapu dobili svoju dozu.

Prvi singl s albuma s pjevačicom Kelly Rowland “Mama Told Me” oslanja se na muzičku ostavštinu Princea, a pri tome zvuči kao najdivnija pop pjesma rađena za radio postaje. Pjesma kao stvorena za američke tinejdžere dok ispijaju milkshakeove i čekaju izlazak na prvi spoj. “Shoes for Running” lirično je najmračniji dio ovog albuma. Protiv smrti nećete nikako pobjeći, koliko god sad uživali u životu, kaže Boi. To je ujedno i najreakcionarnija pjesma ovdje. Ona je ‘posvećena’ onima koji su svoje bogatstvo i lagodan život stekli na patnjama drugih i kao takva dobro bi se uklopila na neki zamišljeni soundtrack Occupy Wall Street pokreta.

“Raspberries“, gdje Boi umjesto da repa pjeva zajedno s Moucheom i Scarom, te “Tremendous Damage” s prekrasnim refrenom Boska primjeri su savršenijih R’n’B pjesama, te putokaz kojim bi taj žanr kreativno zapeo početkom 2000-ih. trebao krenuti.

Legendarni Gram Parsons svoj glazbeni žanr nazvao je ‘američka kozmička muzika’ kao jedinstven spoj bluesa, folka i rocka. Big boi je na istom putu. Žanrovi su drugačiji, pristup je isti.

“Sir Luscious Left Foot: The Son of Chico Dusty” i “Vicious Lies and Dangerous Rumors” najbolji su dokaz tome.