Nastavak hrvatske trasherske priče

Jedan od najotkačenijih bendova na našoj estradi svakako je VIS Lollobrigida, ili samo skraćeno Lollobrigida, kojem je frontmenica glazbenica, TV-voditeljica, promotorica koncerata i tko zna što još ne, Ida Prester.

Bend je pred ljeto 2005. predstavio svoje viđenje electro trash glazbe u vidu prvijenca “Cartoon Explosion“, a danas, tri godine kasnije, dobili smo i njegov nastavak s albumom “Lollobrigida Inc.“.

Sama postava benda je doživjela podosta velike promjene, pa umjesto nekadašnjeg dua, danas je to sastav od šest članova. Osim Ide, tu su još Sanja, Lora, Ivana, Zok i neprikosnovena ritam-mašina Nataša.

Što se tiče samog glazbenog dijela, Lollobrigida se nije previše odmakla od prepoznatljivog zafrkantskog elektro-pop-trasha, samo što su pjesme ovaj puta dorađenije i prodornije, rekao bih, većeg hit potencijala što se dalo iščitati već s prvim singlom “Moj dečko je gay (o ne!)”.

Tekstualno, bend prodire u mnoge problematične teme našeg društva (npr. homoseksualnost, muško-ženski odnosi), ali i neke vlastite seksualne fantazije i frustracije pa bi se mnogi mogli pronaći u stihovima. Jedan od najboljih primjera bi mogla biti pjesma “Mona the Girlbuster” koja govori o sve ranijem ‘sazrijevanju’ djevojaka, pa već sa 16-17 godina ulaze u svijet seksa zbog čega momci zapostavljaju nešto odraslije cure (žene).

Evo i stihova: “cure, curice, svjesne svoga tijela, oznojenog poprsja, dodira vrela, sexy 16, 17, nove štrumfete, mladi udovi po zraku lete, lete, lete… / a-ha, kako mrzim curice, a-ha“.

Ovakva eksplicitna i otvorena pričanja o seksu podosta podsjećaju na Peaches, s kojom dijele i sličnost u glazbenim podlogama samo što ona koristi žešću elektroniku, pa me ne bi čudilo da je Idi ona glavni uzor, makar se utjecaji daju iščitati i iz drugih girlie bendova, a pogotovo u današnjoj britanskoj indie-dance sceni sa sastavima poput Ladytron ili New Young Pony Cluba.

Album otvara “Volim te” koja je brojalica s vrlo jakim basevima i sampleovima, “Miss Raight And Mr. Wrong” govori o neskladnoj vezi, “Mister Yuppie” o uštogljenom biznismenu, gostovanje Une Bitcharke je obogatilo naslovnu pjesmu “Lollobrigida Inc.” u kojoj su njezini stihovi cenzurirani u knjižici, “Just Wanna Be Rat” najgora je i potpuno nepotrebna, a na samom kraju su nadodane i dvije bonus skladbe “Stand By” i “Školjka“.

Za kraj sam namjerno ostavio najavni singl “Moj dečko je gay (o ne!)” i to iz dva razloga. Prvi je taj što smatram da je to najbolja pjesma s albuma pošto su u njemu točno pogođeni svi elementi Lollobrigide (pop, trash, elektronika, tekst, melodija, vokali…), a dokazala se već i u radijskom eteru, a drugi razlog je što se nalazi u dvije verzije, uz ‘običnu’ nalazi se i verzija Le Zbora, prvog hrvatskog zbora rodnih i seksualnih manjina.

Lollobrigida izrasta u sve značajniji bend na našoj ‘estradi’ jer je vrlo zabavan i šarmantan. Ida i društvo svojom ideologijom potiče na razmišljanje o seksualnosti uz vrlo plesne ritmove koji potiču na mrdanje guzicama. Na živahne sampleove, nabacani su dobri tekstovi s ponekim engleskim upadicama, a sve se skupa doima vrlo zaigrano i veselo.