Najbolji live rock album u Hrvata ikad (ponovo u prodaji)

U naslovu nije pretjerivanje ili idolopoklonstvo legendarnim Majkama, već živa istina. Ako album niste imali dosad, zahvaljujući Dancing Bearu koji je reizdao albume nažalost ugasle etikete Jabukatona, svi rockeri mogu si nadopuniti svoju kolekciju ovim remek-djelom kao obaveznom lektirom, jer ovo je osnovno štivo, a i prava poslastica!

Nakon gostovanja na svih 5 Fiju Briju i do tada četiri studijska albuma i mase koncerata, Majke su 25.4.1997. odlučili pokloniti hrvatskoj publici u Maloj dvorani Doma sportova u Zagrebu najbolji koncert ikad te su zaista u tom trenutku (a i prije) bili najjači hrvatski rock bend (ako ne i šire).

U sastavu Bare, Zoki, Kilmister, potpomognuti mlađim snagama – Krunom na gitari i Čakom na bubnjevima – priuštili su nam jedan sat čistog savršenog rocka. U tom trenutku bili su najjači i zaista su izazivali štovanje sa svih strana. Bare je 1995. doživio ogromnu tragediju, smrt žene koja je kao i on uživala u paklu droge, no ipak je uspio preživjeti i dokazati da je jači od svega albumom “Vrijeme je da se krene” iz 1996. svojevrsnom odom ženi, a amplituda je dosegla svoj vrhunac 1997. upravo ovim live-albumom.

Ekipa se ‘potrefila’ kako treba, a i suradnja s Jabukatonom im je bila super stvar i valjda je tada još Tomica Petrović bio ‘normalan’, prije nego je postao Severinin menadžer (Bože me sačuvaj). Kad smo već kod Boga, surađivali su i s Božesačuvaj za covere nekih od albuma i sve to skupa savršeno si je pristajalo.

Rijetko koji album je ovako muzikalno, ali i u svakom drugom pogledu savršen. Zoki je pravi kralj gitare, ‘alfa i omega’ zvuka Majki, no ovdje bi bilo nepošteno reći da ga je Kruno nadopunjavao ili pomagao na pratećoj gitari, ovdje su obojica briljirali i kao da su oba lead-gitare. Potpunosti i jačini sounda uvelike su pridonijeli Gojko Tomljanović na klavijaturama i Davor Rodik na pedal steelu. Profesionalci.

Bare je te večeri bio je i iznimno rječit u najavama pjesama i varirao je od humora, preko pobune i apeliranja na imanje vlastitog mišljenja i stava do svojevrsnog mesije (“Putujem“: ‘Za sve željezničare i ljude koji putuju i vozače autobusa, tramvaja, romobila…’, “Oslobodi se“: ‘Ova kompozicija je protiv svakog autoriteta – od odgojiteljice, učiteljice, roditelja, vojske, policije, predsjednika zemlje, predsjednika svemira, predsjednika svih svemira…’, “Slobodna kao nikada“: ‘Naša posveta svima premin­u­lima’…), i te njegove riječi ostale su utkane kao sastavni dio pjesme pa čak i kada stvar čujete u normalnoj studijskoj verziji, očekujete ih.

Ipak, najviše na top-listama (Cener na stojedinici), zadržala se ‘…a sad nešto sasvim drugačije, kompozicija ako imate djevojku – zamolite za ples, to je jedan psihodelični valcer, zove se “Odvedi me“‘. Svevremenska rock balada.

Bio je to koncert za pamćenje za cijeli život, bila sam tamo, imam sve u glavi i ne vjerujem da se nešto takvo opet može ponoviti, no svakim preslušavanjem doživjet ćete cijelu pozitivnu energiju i atmosferu koncerta. Najsretnija sam što su se Majke opet okupili i vratili na hrvatsku scenu, i još jednom apeliram na sve vas koji još nemate ovaj album – kupite ga, nećete zažaliti niti jedne jedine kune, vrijednost mu je puno veća!