Najbolje od trologije

Treći i konačni dio trilogije konceptualnih albuma Eelsa ugledao je svjetlo dana, a istovremeno donio i nešto vedrine u pjesme Eelsa.

Nakon dva poprilično mračna, klaustrofobična i depresivna albuma “Hombre Lobo” i “End Times“, čini se da je Mark Everett Eels najbolje čuvao za kraj i album “Tomorrow Morning“.

Eels, kojima je ovo deveti studijski album, ne pokazuju ni trunke umora i kao da su tek sad u punom kreativnom zanosu. Oni imaju svoj put i nikada ih nisu zanimali diskografski kompromisi koji bi im eventualno donijeli nekakvu megapopularnost. Oni imaju vlastitu publiku i zaista su ikona indie i alternativnog žanra. Čini se kako su i oni toga svjesni, zbog čega su odlučili u svega godinu dana snimiti tri vrlo solidna albuma.

Kako se dalo naslutiti, “Tomorrow Morning” meni je najdraži, ne samo zbog toga što je za razliku od prethodnika nešto vedriji, već i zbog toga što mi djeluje kompletnije. Kao da se nije užurbano, već temeljito i smisleno snimao.

Već na samom početku obara s odličnom baladom “I’m a Hummingbird“, jednom od najljepših pjesama Eelsa, a nastavlja u istom ritmu s “The Morning“. U “Baby Loves Me” dolazi do izražaja sva cinično-vedra lirika Eelsa, njihov zaštitni znak. “Spectacular Girl” donosi novost u uporabi elektronike koju su do sada uglavnom izbjegavali, no očito im je prirasla srcu jer je prisutna i u “This Is Where It Gets Good“. “The Man” može stati uz bok s njihovim najvećim hitom “Mr. E’s Beautiful Blues”, a potencijalno je može skinuti s trona. Album zatvara odlična “Mystery of Life“, kao ujedno i najbolja pjesma na albumu.

Nakon što su posljednje dvije godine proveli zatvoreni u svom studiju, Eels kreću na opsežnu svjetsku turneju i tko zna, kako sve više bitnih bendova dolazi u naše krajeve, možda zakucaju i na naša vrata, ako ne samostalno onda barem u sklopu sve brojnijih festivala.