Mudrost svih izdaja

Wisdom je power metal bend koji dolazi iz mađarske prijestolnice Budimpešte, a “Judas” mu je, nakon “Words of Wisdom” (2006.), drugi studijski album.

U biti, “Judas” je prvotno objavljen 2011., pa onda ponovno tekuće godine. Naslov albuma referira najpoznatiju izdaju u povijesti po Bibliji, no članovi benda kažu da nije u direktnoj vezi s njome, već je simboličnog karaktera, s obzirom da se svatko od nas barem jednom u životu susreo s izdajom, a posebno je ona nazočna u glazbenom svijetu.Kako je navedeno u uvodu, Wisdom je power metal bend, s velikom većinom karakteristika tipičnih za ovaj stil, poput kombinacije moćnih riffova s epskim melodijama, zavijajućim, strukturalnim solažama, čistim vokalima, optimističkom atmosferom ili pijevno-nosećim refrenima. No unutar toga ima nekih dodataka koje treba istaknuti. Ne toliko da se nekoga razuvjeri kako je ovo ‘drukčiji’ power metal, već čisto da se zna da i u klasičnom ‘obrascu’ ima nekih stvari koje su (malo) posebnije.

Prva od njih svakako je energija, snaga i glasnoća, u kojoj je, kako klavijature nisu zamjetne, težište najvećim dijelom prebačeno na gitarski rad, koji u kombinaciji s duplim bas pedalama zvuči na momente čak i razarajuće. Zatim, treba istaknuti poprilično dobre vokale Nagya Gabora, kojemu je ovo prvi album s bendom, a koji će mnoge podsjetiti na Joacima Cansa iz HammerFalla, s time da je jasno da se on puno manje napreže prilikom izvedbi visokih dijelova i izlazi iz standarda ‘piskutavih’ power vokalista.

Također, vokale u kontinuitetu prate višeglasja, na momente s pravim zborskim karakteristikama, a nemali, čak prevladavajući je broj refrena u kojima su glavnu pjevačku ulogu preuzela upravo višeglasja. Atmosfera pred borbu uvodi u pjesmu “Fallin’ Away From Grace” s thrash naznakama u riffovima, sporija, ali turbo energična je “Somewhere Alone“, brzi poweraški, himnični naslovi su “Age Of Lies” i “Live Forevermore“, a još jedna balada s onomatopejom kiše na početku i na kraju, te izraženijim i emocijama nakrcanim gitarskim akustikama je “Heaven and Hell”.

“At The Gates” brzi je power-heavy ‘nabrijanac’, “The Prodigal Son” srednjeritmični heavy metal s obiljem melodija, a “Judas” prog-power ep sa sporijim akustikama i mirnijim pjevanjima, razornijim vokalima gosta Matsa Levena, catchy refrenima ‘nošenim’ zborskim prezentacijama, vrlo lijepim, ‘ljepljivim’ riffovima, akustikama i naglašeno epskom atmosferičnošću u finalnom dijelu.

Nema što, sasvim zgodan album koji najviše podsjeća na HammerFallov “Legacy of Kings”, što bi mu mogla biti i olakotna, kao i otegotna okolnost kod prosudbe kvalitete. Ipak, ne tražimo li nešto što ne možemo naći, inovativnost unutar power metala, “Judas” je sasvim fino, rezonantno, bistro isproducirano djelce, koje će fanove te vrste metala sigurno zadovoljiti. Najmanje.