Mračnija melankolija Travisovog frontmena

Travis je bend koji je svoju karijeru započeo kao tipičan britpop bend, da bi već na drugom, vrlo hvaljenom albumu skrenuo u toplu melankoliju koja osvaja srdašca. Baš tim tragom je Healy krenuo i u solo vodama.

U svoje vrijeme “The Man Who” na prvi pogled nije djelovao revolucionarno, ali pjesme s njega (posebno “Why Does It Always Rain on Me?”) su mu donijeli status jednog od favorita britanske, a tako i svjetske publike, te ispromovirali Travis kao perjanicu melankoličnog britpopa. Danas, desetak godina kasnije, i Fran je zaključio da ima što reći u solo vodama, pa je htio pokazati koliko je odrastao od vremena spomenutog albuma.

Nažalost, nije previše uspio u tome. Pjesme na albumu “Wreckorder” su tipično travisovske, možda tek nijansu mračnijih glazbenih podloga, ali i dalje vrlo sjetnih atmosfera što često prelazi u patetiku. Možda će najveći fanovi benda obožavati ovaj album, ali prosječnom slušatelju će ovdje zasigurno biti previše orkestralnih ‘žalopojki’.

Ponekad je izvođaču težak posao izabrati prvi singl s albuma jer upravo ta pjesma najčešće zna odrediti sudbinu cijelog albuma. Na “Wreckorderu”, Fran nije imao pretjeranih problema jer se jedino “Buttercups” ističe iz cijelog albuma – dok druge zvuče vrlo tugaljivo, “Buttercups” nosi živahna, vrlo hitoidna melodija.

Povremeni zvjezdani gosti su tek neznatno uljepšali skladbe, posebno Sir Paul McCartney s bas dionicom u “As It Comes“, dok je npr. Neko Case u “Sing Me To Sleep” uzela veći dio ‘vokalnog kolača’.

Ovaj album i dalje pokazuje Healya kao vrsnog interpreta i vrlo dobrog pjesmopisca, ali bez dovoljno trenutne inspiracije da s ovim pjesmama ponudi nešto više. Gledajući unatrag, Healy je postigao dojam pojačane sjete koja se nije dobro reflektirala u skladbama, pa će “Wreckorder” najvjerojatnije ostati upamćena samo po “Buttercups” jer ovdje jednostavno nema pjesama poput “Sing”, “Why Does It Always Rain On Me?” ili “Driftwood”.

Za kraj mogu reći da je “Wreckorder” postao podosta veliko razočaranje, umjesto iznenađenja sezone, ali što je tu je sve dok postoje Travisovi regularni albumi. Mjesta za popravak u Healyevoj karijeri ima na pretek, pa s nekim drugim izdanjem možda popravi ovaj dojam, ali se nadam da će mu uskoro album izdati matični bend, pa ćemo lakše zaboraviti ovih deset pjesama, makar neke od njih to i ne zaslužuju.